VRANDUK,ZEPCE I MAGLAJ

VANDUK
se prvi put spominje 1410 g. Bio je to kraljevski grad. Godine 1410 sjedio je uz
kralja Ostoju Pavao Besina kao kastelan, koga je bio postavio kralj Sigismund nakon pora za plem­stva pod Doborom (1408). Kralj Tomas postavio je svoga brata Radivoja za kneza. Turci su ga zauzeli 1463 i od one godine sve do 1887 sjedila je ondje
sad veca, sad manja posada. Od god. 1702 do oko 1760 Vranduk je sijelo vranducke kapetanije. God. 1838 naveden je medju gradovima koje treba po­praiti.
U raznim ispravama spominju se ovi vranducki dizdari: Alijaga, sin Osmanagin, 1678, 19 hulahaga 1740, Beciraga 1744, Hadzi Mehmedaga
1760, Hasanaga 1788, Mehmedaga 1825—1835 i Becirbeg 1840.
Poznato je i nekoliko zapovjednika topcija
ili topcibasa. Beratom od safera 1154 ( apr i l—maj 1741) postavljen je za topcibasu Hasan, sin umrlog topcibase Osmana. Mjesto umrlog topcibase Mustafe postavljen je njegov sin Hasan (berat od dzum. I. 1200 (mart 1786). Na mjesto umrlog Hasana postavljen je njegov stricevic Ibrahim (be­rat 3 r eb. I 1240 — 26 X 1824).
Da jos nesto spomenem o ovome gradu. Kako se iz sacuvanih isprava vidi, Vranduk je sluzio u XVIII i prvih godina XIX stoljeca, a mozda i pri­je, kao zatvor za politicke krivce, i to mahom za skolovane ljude, kao sto su kadije i muftije, i otu­
da i ona narodna: "Otisao u Vranduk na kadiluk"
ili s amo: U Vranduk na kadiluk. Evo nekoliko pri­mjera. Oko god. 1736 umro je u Vranduku u progonstvu kadija Abdul ah efendija Habibovic iz Sa­rajeva. Baseskija je zabiljezio sub 1194 (1780)
progonstvo travnickog muftije Jahija efendije Hafizadica iz Jajca u isti grad zbog politike. On je podnio bosanskom veziru molbu u kojoj ga moli da ga pusti, a on se odrice svih protudrzavnih po­slova. Bujruldijom od(4 XI 1793)
nalaze vezir vranduckom dizdaru da ga pusti. Godine 1802 stavio je zenicki naib zahtjev da se u Vranduku zatoci mahalbasa sela Gracanice
Mahmut, jer podstrekava na rod na ustanak. Iste godine stavlja se isti prijedlog za Mustafu Tiru iz Prusca. Godine 1810 uputio je vranduckom dizdaru teskeru, kojom na nalaze da se njemu upute dva zatocenika iz Zenice. Godine 1824 izdao je Selim
Siri-pasa kao bosanski vezir bujruldiju, da se u Vranduk zatoci Hasan efendija,kadija u Prozoru, jer rovari protiv drzave. Godine 1833 nadjena su ovdje samo 4 topa.
Pri provali Eugena Savojskoga u Bosnu 1697 Austrijanci nisu mogli zauzeti ovaj grad, nego su ga zaobisli. Vranduk spada i danas u bolje ocuvane gra­dove. Njegove su kule prekrivene 1914, a ponovno ih je prekrio i na Zavod za zastitu spomenika
kulture 1948.

ZEPCE se prvi put spominje 1458 godine. Da li je tada bio ovdje kakav gradic, ne zna se. U oba tursko-ugarska ugovora (1503 i 1519) nema spame na Zepcu. Prva sigurna vijest o gradu Zepcu potjece iz 1697. Tad je grad od kopnene strane bio
opasan sa dva reda palisada i jednim jarkom, a od obale Bosne jednim redom palisada. Kako su Zepcaci prvi dali otpor vojsci Eugena Savojskog, on je nocu 18 oktobra iz topova zapalio grad, a prin­ceva vojska prodrijevsi u grad sasjekla je posadu ne stedeci ni starce, zene ni djecu, koji su se tu sklonili. Medu palim napadacima bio je i jedan oficir. U XVIII stoljecu nalazimo u Zepcu grad ozidan
od kamena tik lijeve obale Bosne. Osnovica mu je pravokutnik. U tom gradicu bila je jedna kula. Oko 1750 godine sastojala se posada od 107 vojnika i 4 age. Godine 1833 bila su samo dva topa. Ovaj je grad 1838 ubrojen medju one koje treba napu­stiti, ali ipak nije bio napusten.


MAGLAJ
je najprostraniji grad u dolini rijeke Bosne, na njenoj desnoj obali ispod Ozren-planine. Prvi se put spominje 20. augusta 1503 i vec je tada bio u turskoj vlasti. Posadom je zapovijedao diz­dar. 1697 posada je brojila 200 vojnika zajedno sa
zapovjednicima (4 age i 2 bega), a od oruzja su bila tri mala topa, jedan havan, nesto praha i olo­va. Godine 1728 popravljena je u ovome gradu baruthana, pet kula i pet karaula.
Jos godine 1529 spremao se Ferdinand Habsburgovac da napadne Bosnu. U to ime pisao je 24 III iste godine Zarku od Maglaja i Jurasaninu
od Zepca:
"Kada zacujes da smo poslali nasu vojsku u to nase kraljevstvo (Bosnu) i da hocemo napasti Tur­ke, odmah se podigni sa svim svojim silama i narodom protiv Turaka i posluzi nam vjerno i stalno do kraja naseg pothvata. Ako tako ucinis, kako mislimo, obasucemo te svim milostima i obil­no nagraditi tvoju spremnost i pomoc posjednic­kim pravima i dobrima u spomenutom kraljev­stvu ili u njemu pridruzenim dijelovima i osim toga potvrdi cemo ti sto vec posjedujes, zadrzati i braniti u posjedu . .."

Ali od svega toga nije bilo nista, jer je sultan Sulejman provalio u Ugarsku. Mnogo kasnije za­uzeli su Austrijanci Maglaj dva puta na vrlo kra­tko vrijeme, i to 1697 i 1789 g. Koju godinu pred ovaj drugi pohod Austrijanaca napisan je onaj
anonimni izvjestaj u kome se kratko opisuje Ma­glaj i navodi da u gradu ima samo osrednjih to­pova. Negdje oko sredine XVIII stoljeca Maglaj je
sijelo kapetana. Grad je imao nesto posade sve do 1878.
Od maglajskih dizda ra poznati su : Sulejman
aga 1790 i Mahmut Atif 1834/35. Oko 1800 godine
bilo je u Maglaju 8 mustahfiza timarlija. Godine 1833 bilo je ovdje 8 topova.