BANJA LUKA
se pvi put spominje 1494 g. kao grad u onovremenoj Jajackoj banovini i
iza Jajca najvazniji i najtvrdji grad u dolini Vrbasa, koji je s Jajcem zajedno najduze prkosio turskom rasezanju i tek krajem 1527 ili prvih dana 1528 pao u turske ruke. U jednoj ispravi kralja Vladislava II Jagelovica od 6 februara 1494 spominje se Juraj Mikulasic kao kastelan Banje Luke. Pod gradom bila je varos s jednim katolickim samostanom. Za vrijeme turskog pustosenja
1494/95 dobivali su gradjani pomoc od kralja. Godine 1519 spominje se Banja Luka zajedno s gradovima Vrbasom i Zvecajem (Banya Lwka, Zweczay cum castro Verbaz). Podor grada Banje Luke vidi se jos danas na brezuljku iznad lijeve obale
Vrbasa u Gornjem Seheru. Za turske vlade bila su jedno vrijeme (XVII
stoljeca) u Banjoj Luci dva grada (dvije tvrdjave ),
jedan u Gornjem, a drugi u Donjem Seheru. Ta dva grada spominju A. Georgiceo 1626, Hadzi Kalfa oko 1650, biskup Maravic 1655 i Evlija Celebija 1660 godine.
Gornji Seher je onaj dio danasnje Banje Luke, koji je postojao prije turske okupacije kako je vec receno, sastojao se od grada i varosi. Turska ga vrela zovu Eski Banja Luka (Stara Banja Luka). Receno je da se vidi nesto podora ovoga gradana lijevoj obali Vrbasa iznad mosta preko potoka Sutulije. Po Evliji Celebiji taj grad dopirao je do Vrbasa, a u novije doba nadjeni su tragovi zida bas do obale te rijeke. Taj grad i Podgradje spominje i Sofi Mehmed-pasina zakladnica, napisana 1554 g. Hadzi Kalfa zove ga Gornji Grad za razliku od onoga u Donjem Seheru i sto je vazno, on napominje da je uzet od nevjernika. Tada je imao svoju posadu i svoga dizdara, i bio je samostalan. Nezna se kada je napusten. To je moglo biti poslije 1688. Sigurno je da nije postojao pri navali princa Hildbughausena 1737 g.
Bilo je historicara, koji su ovaj grad u danasnjem Gornjem Seheru identificirali s Vrbaskim Gradom (Verbaz, Orbasz, Urbaz, Vrbaz, Wrbaz). Buduci da se 1518 godine spominje napose grad Banja Luka, a napose grad Vrbas, jasno je da su to dva grada. To je smetalo i poznatog historicara Thalloczy-a, pa je ovo pitanje ostavio nerijeseno.
Jasno je da je jos prije turske okupacije na teritoriju danasnjeg Gornjeg Sehera bio grad i pod njim varos i da se oboje zvalo Banja Luka. Gdje je onda bio grad Vrbas?
Donji Seher osnovao je Ferhat - pasa Sokolovic izgradnjom svojih zaduzbina i drugih zgrada. Grad u Donjem Seheru sagradjen je tik uz lijevu obalu Vrbasa i zvase se Novi Grad. Ovaj je grad i danas u dobrom stanju. Na mjestu ovoga grada stajala je 1587 tophana (arsenal), koju je osnovao Ferhat - pasa. Ta je tophana pretvorena u grad za
vlade sultana Mehmeda III (1595—1603) i po obicaju dzamija u tvrdjavi nosila je ime istog sultana. To se vidi iz jedne isprave kojom se postavlja imam u ovoj dzamiji 1739. Grad se zove Kal'ai-dzedid (Novi Grad). Za ovaj se grad zna da je popr avljen 1639, 1714, 1737
ili 1738, 1809 i 1868 g. Pri ovom zadnjem popravku podignuta je i ona topnicka vojarna. Godine 1838
uvrsten je ovaj grad medju one koji nisu potrebni popravka. A. Georgiceo kaze da su u Banjoj Luci dva grada, izmedju kojih je udaljenost 4 milje, sto je
skoro i pogodio, dok Evlija kaze da su udaljeni vise od dva koraka, a to ce reci da su vrlo blizu. I ovaj je grad bio samostalan, jer je imao svoga dizdara. Od druge polovine XVII stoljeca Banja Luka je sijelo kapetanije. Zapovjednik topcija
(topcaga) bio je 1719 Mustafa Alajbeg Svetackovic. Godine 1688 zauzeli su carevci na krace vrijeme Banju Luku. Od jula do 4 augusta opsjedao je ovaj grad general Hildburghausen, znatno ga ostetio, ali ga nije mogao zauzeti. Tu su 4 augusta carevci dozivjeli zestoki poraz i okanili se Bosne. Pored ostalog ostavili su na bojistu 12 topova i 3 havana.Anonimni opis Bosne, pisan oko 1785, navodi
da u gradu ima 50 velikih topova. U doba Evlije Celebije stajao je pred ovim gradom top od 30 pedalja. Po Jukicu bilo je oko godine 1850 25 veli
kih topova u ovome gradu. Po sluzbenom popisu iz 1833 g. u gradu su bila
23 topa, a medju njima i onaj tradicionalni top haberdar.
U ovom je gradu bilo 9 tabija, koje i danas postoje.
Ovo sve sto je dosada receno odnosi se na danasnji grad u Donjem Seheru, ali sad bi trebalo odgovoriti na pitanje, gdje je bio grad Vrbas, srediste Vrbaske zupanije, koja se sterala s obje strane rijeke Vrbasa. Pored drugih vijesti o gradu
Vrbasu za nas je vazno da je nakon pada Jajca 1527 zapovjednik Vrbaskog grada Andr ija Radatovic, videci da se ne moze obraniti od Turaka, zapalio tvrdi grad i varos i sramotno pbjegao.
O mjestu gdje je ovaj grad lezao ima vise kombinacija i kako je vec spomenuto, Thalloczy je ostavio ovo pitanje otvoreno, jer se mjesto nije moglo
ustanoviti. Nije iskljucena mogucnost, da je ovaj grad Vrbas lezao na teritoriju danasnjeg Donjeg Sehera i izgradnjom ovoga da je nestalo traga
starom gradu Vrbasu, koji se spominje u poznatom tursko-ugarskom ugovoru od 1519 godine napose, a Banja Luka (danasnji Gornji Seher) napose.
Naravno, ovo je nova pretpostavka.
JAJCE
Grad lezi na brezuljku iznad usca Plive u Vrbas. Utvrdjenje grada Jajca sastoji se iz glavne citadele, koja zahvata cetvrtasti prostor vrha uzvisenja i zida, ciji je oblik uslovljen konfiguracijom zemljista. U samoj citadeli su danas porusene sve
gradnje, vidi se jos samo mjesto tabija u jugoistocnom uglu citadele, koje su zamijenile na tom mjestu nekadasnje kule. Drzi se, da je dvor citadele bio na istocnoj strani. Ulaz u citadelu s reljefom grba nalazi se na juznoj strani, dok na zapadnom zidu citadele postoji tajni ulaz. Bedem oko varosi polazi od jugozopadnog i sjeveroistocnog ugla citadele i ide sve do obale Vrbasa, uz koji je nekad tako djer postojao zid, ali mu se danas vide jos samo tragovi. Zid, koji polazi od jugozapadnog ugla citadele i ide uz rijeku Plivu, ima dvije kule: okruglu Medvjed-kulu i nize jednu kapi -kulu. Drugi zid bedema ima danas još samo
dvije vidljive kule s ulazom, jednu blizu Vrbasa s kapijom, a druga kula, koja je ispod same citadele, pretvorena je u tabiju. Cini se, da su na ovom zidu u srednjem vijeku postojale jos dvije kule.
Temelje danasnjem Jajackom gradu udario je Hrvoje Vukcic Hrvatinic izmedju 1391 i 1404 god. Sva je prilika da je on sagradio samo citadelu, a da je prije toga postojala Medvjed-kula. Ostali dio grada izgradili su bosanski kraljevi, Madzari u vrijeme Jajacke banovine (1464—1527) i kasnije Turci.
U Jajcu je rezidirao zadnji bosanski kralj Stjepan Tomasevic. Turci su zauzeli Jajce u junu 1463 god. i drzali ga do 24 XII iste godine. Od 1464 do 1527 g. Jajce je sijelo tzv. Jajacke banov ine. Vise puta kusali su Turci zauzeti ovaj grad. Sva nastojanja ostala su uzaludna do decembra 1527 godine.
Za pad Jajca saznalo se u Mlecima i u Becu izmedju 20—28 januara 1528 god. Poslije bitke na Moacu palo je i Jajce. Turci su u ovom gradu drzali posadu s dizdarom na celu. U drugoj polovini XVII stoljeca spominje se i kapetan jajcke kapetanije.
Zadnji dizdar Jajca bio je Sulejmanbeg Kulenovic, pristasa pokreta Husein kapetana Gradascevica. Godine 1833 bilo je u gradu 12 topova i4.
prangija. Oko ovoga grada vodile su se borbe 1851 i 1878 godine.
Nakon sloma pokreta Husein kap.Gradascevica 1832 god. opremio je novi bosanski vezir Mahmut Hamdi-pasa nesto nizama Arnauta u Jajce, koji su
ostali ovdje do 1833 godine. Ovi su nizami zauzeli i dzamiju sultana Sulejmana II (bivsu crkvu sv. Luke) za svoje potrebe, i nepaznjom Arnauta doslo je do pozara, u kome je ova dzamija stradala. Dj.Mazalic misljenja je da je i prije Hrvoja
ovdje postojao neki grad.
No comments:
Post a Comment