DZIZRI-SANA I KAMENGRAD

Kod danasnjeg sela Tomine bio je most preko Sane, a do mo­sta kamena kula na cetiri boja. Ta se kula zvase oko 1785 Miralhegova kula. Do kule je bio
utvrdjen odzak u kome je rezidira o kapetan, koji je cuvao most s nesto vojnika. Ka petani su bili iz porodice Kurbegovica, koji su dosli ovamo nakon pada Knina u mletacke ruke. Popis, po kome su 1833 bila tu 2 topa, broji Dzisri-Sanu u gradove, a
ovo je zapravo bila palanka. Napustena je 1838. U ovom popisu navedeno je kao Kal'ai-Sana. Go­dine 1934 poruseni su i zadnji ostaci te kule.
Odmah iznad Tomine, povise lijeve obale Sane,
vide se rusevine grada Kamicka. U XVIII stoljecu
Kamicak je u sastavu kljucke kapetanije, na te­ritoriju kliskog sandzaka ta, a Tomina u sastavu kameng radskog kadiluka, na teritoriji bosanskog
sandzaka ta. Prema tome je iznad Tomine prolazila granica izmedju ova dva sandzaka ta, kao sto je slucaj izmedju Jajca i Jezera.
O posadi na Kamicku ima podataka iz XVIII stoljeca, i to izmedju 1707 i 1824, ali je grad napu­sten prije 1833, jer ga nema u sluzbenom popisu.
Ovo navedoh, da se zna da Kamicak i Dzisri-Sana ili Ka l 'a i-Sana nisu identicni.

KAMENGRAD
u zupi Sani, posjed knezova Blagajskih, prvi se put spominje 1374, a sva je
prilika da je sagradjen iza 1346. Turci su ga zauzeli 1463 i smjestili u nj posadu. Preko 150 godina bi­jase ovo vazan grad kao polazna tacka cetovanja i ratovanja jos po preostaloj Hrvatskoj i dalje. Zbog toga se i nastojalo da se grad otme od Turaka. O tome se osobito snovalo 1524. Gradom je zapovi­jedao dizdar. U varosi pod gradom je sijelo kadije i kapetana. Nakon zauzeca Bisca i drugih gradova
na Krajini izgubio je Kamengrad svoju vaznost i otada se nalazi u opadanju, a pogotovo nakon prenosa stolice kadije i kapetana u Stari Majdan u drugoj polovini XVIII stoljeca. Grad je tako opao, da mu se danas podor nista ne razlikuje od
podora gradova, koji su prepusteni zubu vremena jos u XV stoljecu.
Posadom je zapovijedao dizdar. Jedan kamengradski dizdar nepoznatog imena pao je kod Krupe 1692 g. u svatovima koje je docekao i razbio voj­voda Mijat Vidakovic. Godine 1828 bio je dizdar Mehmedaga, sin Muhamedov. Od dizdara mnogo
se vise i cesce spominju kamengradske age i ka­petani.
Gradska posada dobivala je placu u XVI sto­ljecu, prema jednoj turskoj ispravi od 12 safera (29 VIII 1566), iz prihoda sarajevske voskarnice i mukata fojnickih i kresev skih rudnika. Bosanski vezir naredio je 27 jula 1693 jajackom
kadiji da se pobrine za ljude i konje, koji ce pre­nijeti u Kamengrad i susjedne pa lanke pet tovara
baruta. U ovo je doba prijetila opasnost ovome kraju od Austrijanaca. Kako je pri kraju XVIII stoljeca postao Kamengrad bez vaznosti, najbolje svjedoci onaj anonimni opis Bosne, u kome se ovaj, nekoc tako vazni grad uopste ne spominje,
a to kaze i popis od 1833 godine, u kom su navedena u ovom gradu samo 3 topa.
Uz Kamengrad je vezan prvi spomen nase na­rodne pjesme, pa je po tome ovaj grad vazan,