TEOCAK I BIJELJINA

TEOCAK je danas veliko selo sto lezi 46 km sjeverozapadno od Zvornika.
Tu je nekada stajao grad Teocak, od koga se vidi jos nesto zida na jednom osamljenom brezulj­ku iznad doline Tavne, lijeve pritoke Drine. Grad je bio trokutne osnovice, a u svakom je uglu bila po jedna kula. Ispod zapadne kule bio je
ulaz u grad. S vrela Vodce bila je dovedena voda u ovaj grad. Taj su vodovod izgradili Turci. Kod nekadasnje kapije je stara dzamija, a pred njom je danas pet lijepo otesanih kugla od granita, s promjerom od 75 cm. Te su kugle snesene s grada
oko 1925 godine. Te su kugle odnekuda donesene, jer ove vrste kamena nema u ovome kraju. Teocak se prvi put spominje 1432 g. Taj je grad darovao ugarski kralj Despotu Djuradju Brankovicu. U Podteocaku (Sotto Teozack) boravio je Despot 28, VIII 1442 g. Nakon pada Bosne zauzeo je i ovaj kraj Matija Korvin. U njegovo ime vladao je u sjeceroistocnoj Bosni kao kralj Nikola Ilocki, a sjediste mu je bio grad Teocak (1472—1477). Tacno se nezna kada su Turci zauzeli Teocak. Od pada pod Turke pa do iza 1804 godine ovaj je grad imao posadu. Potomci dizdara ovoga grada
zive i danas u Teocaku i zovu se Dizdarevici. Po­sada se sastojala od mustahfiza, topcija i dzebedzija. Prvu sigurnu vijest o posadi u Teocaku ima­mo iz 1655. Grad je napusten izmedju 1804 i 1833 g. Godine 1757 vrsen je popravak topova u Teo­caku. Jedan izvjetaj, napisan oko 1785 kaze, da je u gradu tada bilo nekoliko malih topova. Zadnji top od tuca nestao je za vrijeme prvog svjetskog rata. Predaja, u Teocaku 1940, kaze, da je ovaj grad bio nekad davno u madzarskoj vla­sti i da mu je bio gospodar neki grof, te da je on bio tako bogat da su i rogovi njegovih volova bili pozlaceni. Turci grad dugo nisu mogli osvojiti, jer nisu znali gdje su gradska vrata. To su saznali od grofove sluskinje koju su uhvatili, kad je isla na
vodu. Saznavsi to, grof je upalio barut i grad di­gao u zrak. On je utekao, a njegova posada i tur­ska vojska grdno je stradala. Na tri mjesta oko Teocaka ima stecaka.


BIJELJINA
nije imala nikada ni grada ni palanke, ali je imala sarampov s palisadama oko dzamije sultana Sulejmana II. i oko banje (hamama ), koja je bila kraj dzamije. Osim tog bile su ovdje dvije kule kao vlasnistvo dvojice spahija.
Takvo je stanje bilo prije 1716 g. Kada su u septembru 1716 g. prodrli Austri­janci do Bijeljine, Bijeljinci su dali jak otpor. Nemajuci tvrdjava, borili su se iz dzamije i banje. Obje ove zgrade bile su ozidane iz tesanog kame­na. Neprijatelj je iz topova znatno ostetio obje ove zgrade, a jednu je kulu lagumom djelomicno ra­zorio. Tako je pala Bijeljina i ostala pod Austri­jom do 1739 g. Nakon povratka Bijeljine Porti i opet ovdje nije sagradjen grad, nego je onaj arampov obno­
vljen. Pri pregledu utvrda obavljenom 1838 odredjeno je da ovaj sarampov ostane i dalje. On je docekao i 1878 godinu.Takav sarampov bio je i u Janji.Oba ova sarampova imala su 1838 dva carka-topa i jedan cakalos-top s nesto municije.