DUBROVNIK, VISOKI

DUBROVNIK
(Doborwnich, Dobrownyk) zvase
se gradic na vrlo strmom i krsevitom izdanku Huma, sto se dize iznad sastavka potoka Zenika s rjecicom Misocom, koja utjece u Bosnu kod Ilijasa. Danas se vide samo neki tragovi ovog gra­dica ili, pravije receno, utvrdjenog dvorca, u kome
su stanovali gospodari ovog kraja, od kojih je po svoj prilici potekao visocki knez Batic, Batic je je i pokopan u selu Koposcici, udaljenom cetvrt sata hoda od Dubrovnika. O postanku ovog grada ima vise verzija po kojima su ga osnovali stanov­
nici republike sv. Vlaha. U vezi s trgovinom Dubrovcana u Bosni spo­minje se ovaj nas Dubrovnik pri put 11 VI 1404 g. I to je zasad jedini spomen ovome gradu iz vre­mena bosanske samostalnosti. Bobovac i Visoki zauzeli su Turci 1463 g., pa
je po svoj prilici i Dubrovnik osvojen iste godine. U doba sultana Mehmeda II imao je svoju posa­du. Na ime spomenutog sultana sagradjena je u ovome gradu jedna dzamija. U oba tursko-ugarska ugovora (1403 i 1519) spominje se i ovaj grad,
a spomenut je i u Gazi Husrevbegovoj zakladnici od 1531 g. Okolna nahija (zupa) zvase se takodjer Dubrovnik. Od prije 1555 g. do iza 1565 g. bio je dizdar
Dubrovnika Dzaferaga, sin solaka Skendera. Ovaj je grad imao svoju posadu jos 1655 g., ali iza toga je uskoro bio napusten, a njegova posada nekud premjestena. Godine 1709 napustena je i dzamija kao rusevna, a kako nije bilo posade u gradu, nije bilo potrebno da se ona popravi. Sarajevski kadija pod­nio je 12 XII 1709 g. prijedlog, da se jedan slu­zbenik premjesti za ferasa Careve dzamije u Sa­rajevu i to obrazlaze time, sto je gradska dzamija rusevna, a obje dzamije pripadaju istome vakufu.
Govoreci o Dubrovniku Jukic kaze da su ovdje Dubrovcani topili rudu i da su ga oni i sagradili privolom Kulina bana. Jukic se sigurno oslanjao na Luka Revica.

VISOKI
Tako se zvao grad, sto je stajao iz­nad danasnje varosi Visoko, na brdu koje se sada
zove Grad. Na vrhu toga brda vidi se jos nesto toga grada. Visoki je bio kraljevski grad, u kome su cesto boravili bosanski vladari. Pod gradom je bilo podgradje i zvase se Podvisoki. Visoki se spominje prvi put 1 septembra 1355. U Visokom su drzani sa­bori, primani strani poklisari i izdavane povelje.
Najvazniji je sabor bio onaj od 1404, kada je bosanska feudalna gospoda zbacila kralja Ostoju i izabrala Tvrtka II. Visoki je imao svoga kneza. Izmedju 1402 i 1420 bili su knezovi Pavao Klesic i Vuk Batic. Turci su zauzeli Visoki 1463. Dursunbeg kaze da se grad predao bez borbe odmah nakon
pada Bobovca. Ako su Turci u ovome gradu drzali kakvu po­sadu, ona je dignuta prije 1503, jer se Visoki ne spominje u poznatom tursko-ugarskom ugovoru od te godine. I A. Georgiceo spominje Visoki 1626 medju napustenim gradovima.