HODIDJED

Stari grad,Hodidjed,podor grada vidi se i danas na brijegu iznad sastava
Paljanske i Mokranjske Miljacke, dva sata istocno od Sarajeva. Bio je to grad mocnog vlastelina bo­sanskog Pavla Radinovica. Turci ga otese od nje­gova sina Radosava Pavlovica 1428. Osam godina kasnije preote im ga na kratko vrijeme vojvoda ugarsko-hrvatskog kralja Zigmunda Matko Talovac, bivsi ban hrvatski, ali ga u augustu 1435 osvoji turski vojvoda Barak. Od toga vremena pa dalje grad je uturskoj vlasti i nemoguce je da je bio u vlasti Hercega Stjepana, iako je to navedeno u poveljama iz 1444 i 1448, u kojima se nabrajaju gradovi i sume, u kojima je Herceg vladao. Sigurno od XVI stoljeca, ako ne i prije, pa sve do iza 1800 sjedio je tu dizdar s posadom. Po Kata­rinu Zenu brojila je ta posada 1550 godine 50
momaka. Dizdarev timar od 5700 akci bio je u selu Ljubogosci, nedaleko od grada, a u Kijevu je bilo timara mustahfiza ovog grada
Mozda se u Hodidjedu nekad kovali novci.. to naslucujem po tome, sto je 1565 u Hodidjedu pohranjeno 8.520 drama (26.3 kg srebra) iz kresevskih rudnika. Grad je napusten poslije 1811, a prije 1833 godine. Ali Hodidjed je sluzio i kao tamnica. Stime u vezi navescu ovdje, po Skaricu, jednu epizodu iz 1639 g.
"Vec deset godina je u bosanskim plani­nama hajdukovao neki Abdurahman vojvoa. Jedamput bude uhvaceno nekoliko hajduka, medju njima i neki Zuko iz Kladnja, i budu zatvor eni u grad Hodidjed. Kada su ih htjeli posjeci, omete to teftedar Mahmut efendija, koji se nadao da ce mu hajduci povrati jedan dio plijena, sto su ga nedavno oteli nekom Hadzisinanovicu. Plijen se sastojao od cohe i kumasa uvrijednosti od nekoliko tovara akci. K ada se culo da je Zuko uhvacen, dodju iz Kladnja njegova mati i sestra protestovati, sto se Zuko drzi u zatvoru bez sudske presude. One ostaju u Sarajevu nekoliko dana. Da spasu Zuku, one mu krisom, preko nekog se­ljaka hriscanina, koji je u Hodidjed nosio kiselo mlijeko i vodu, doture gvozednu kazmu (krampu), konopaca i drugih stvari. Dobivsi to, hajduci jed­ne noci provale gradski zid i uteku. Gradski diz­dar Kazgani Hadzi Uvejs trebao je odgovarati za to, kako je on bio u rodu s Vucom, koji se tada povratio iz Albanije, ne bude mu nista. Ali vlasti uhvatete Zukinu materi sestru i onoga seljaka, pa ih svetroje objese. Kad su to hajduci saznali, naume se osvetiti. Neposredno pred odlazak Sahin Hasanpasin bio je kao obično vasar u Ravnom, koji je trajao nedjelju dana. Iz Sarajeva je otslo na va­sar mnogo trgovaca i zanatlija. Posto je vasar pro­sao, krene jedna karavana od 400 ljudi u Sara­jevo. Isli su nemarno, bez vodje i bez reda. Ka da
su dosli na jedan proplanak u jednom tjesnacu, gdje je bilo jedno vrelo, doceka ih Abdurahman i Zuko sa 30 drugova. Hajduci bijesno napadnu, na­rocito Zuko, koji je zelio osvetiti mater i sestru. Tu pogibe 19 trgovaca i mnogo ih se rani. Hajduci
se s plijenom povukose u sumu, pa poslije krenu dalje na sjever. Kada su prolazili kraj Prusca, na poziv prusackog kadije doceka ih narod iz obliznjih sela i razbije ih. Sva pljacka bude hajducima oteta. Nato Sahin-pasa posalje svoje ljude u Prusac da stvar ispitaju, a zatim on krene u Sarajevo, gdje stigne 15 jula 1639. Odmah sjutridan zapo­vjedi da se tefterdar Mahmut-efendija posijece"
.
Od dizdara Hodidjeda poznati su ovi:
Hadzi Ejnehan-aga Topalovic bio je prije 1556
i poslije 1565 i sagradio je dzamiju u Sarajevu, koja se i danas njegovim imenom zove;
1639 g. Kazgani Hadži Uvejs;
1704 Mehmed-aga, na 20 V prodao je svoju
kucu u Sarajevu; 1142 (1729/30) Mustafa aga rodom iz sela Za­brdja. U posjedu ovog dizdara bila je jedna knjiga
serijatsko pravne sadrzine, a prepisao ju je softa Smail, sin Mehmedov, iz Tuzle 1138, sada u Gazi Husrevbegovoj knjiznici u Sarajevu. Diz­dar je svojom rukom zabiljezio na ovoj knjizi uz svoje ime mjesto, odakle je i jedan distihon, koji
u prijevodu glasi: Ima vrlo mnogo devletskih (car­
skih) kuca, u kojima je sada cuvar sova, a pauk vratar!
1743 u oktobru Hasan-aga;
1750, 14 XII postavljen je Mehmed-aga, sin Mahmuda Focaka (Focevi) mjesto umrlog Hasana, koji nije iza sebe ostavio muske djece; 1780 Salih-aga, a po njegovoj smrti postavljen je 7 V 1766 njegov sin Ahmed; 1823 u oktobru postavljen je Mehmed-aga mje­
sto Bektasa, sina Mehmedova.
Hodidjed je napusten prije 1833 godine, a po prilici oko 1825, a cuvari premjesteni u sarajevski grad. Na ovo me mnijenje navodi pismo (24 V 1825), sto ga je pisao sarajev­ski dizdar Mehmed Memis sarajevskom trgovcu Hadzi Mustafi Kirdzaliji u Carigrad, kojim ga pod­sjeca da ne bi zaboravio izvaditi mu iz carske defterhane popis mustahfiza grada Hodidjeda. Inace ne znam cemu bi mogao sluziti taj popis sarajev­skom dizdaru i zasto bi se on zanimao za tu stvar.

U zadnje doba, svakako nakon sto je grad bio napusten, naziva se Hodidjed Starim gradom, a tako ga nazivlju i neki nasi pisci, a neki opet upo­trebljavaju oba imena. Jedan od nasih pisaca misli da Stari grad i Hodidjed nije jedno te isto, pri
cemu svakako grijesi.