GRADISKA, BUZIM , DUBICA I PRIKOVRH

GRADISKA

.Na desnoj obali Save na mjestu rimskog Servitiuma, vazna zbog prelaza, spo­minje se prvi put 1295. Od ove godine pa do pada pod Turke 1537 nema nikakvih vijesti o ovom
gradu. Od pada pod Turke postaje Gradiska po­laznom tackom cetovanja, kako po suhom, tako i po Savi i Uni. Prve vijesti o Gradiskoj daje A. Georgiceo 1626 g. Tada se u Gradiskoj ne spominje nikakav grad, ali je prije 1660 ovdje sigurno postojao grad,
jer je te godine prosao ovuda Evlija Celebija i pise da ovdje ima malen cetverouglast grad, kome je u opsegu hiljadu koraka. Po Evliji Celebiji Gradiska znaci mali grad. Grad je stajao uz Savu. Izvan grada je tada bila topovska tabija. Evlija spominje dizdara. U to je vrijeme sjedio u Gradi­skoj i kapetan. Jedan izvor iz 1558 zove zapovjed­nika Gradsike kapetanom. Za vrijeme beckog rata stradala je i Gradiska.
Godine 1688 zauzeo ju je i popalio Ljudevit Badenski. Stanovnistvo se bilo razbjeglo. Neki su bjegunci prebjegli u Jajce. Godine 1693 traze ka­petan i age da se stanovnici vrate. Muslimani su napustili Gradisku 1716, a po­sada razori i spali grad da ne padne u ruke ne­prijatelju. Veci dio posade s kapetanom sluzio je u Banjoj Luci. Nakon mira u Beogradu 1739 po­vrati se gradisko stanovnistvo u svoj zavicaj. U
Gradiskoj zatekose na mjestu grada cardak opasan palisadama. U Gradisci je ponovo sagradjen grad. God. 1767 na receno je da se u Gradisku opremi stotinu zidara (duvardzija), a bosanski tefterdar narucio je potrebni zeljezni materijal u Kresevu,
Fojnici i Varesu. I 1783 nesto se ovdje gradilo ili popravljalo.
Godine 1789 zauzese Austrijanci ponovo Gra­disku i povratise je Porti 1797, iako je mir sklo­pljen 1791 g. Isti slucaj kao i s Dubicom. Grad je ostao ovaj put skoro ne taknut i takav je docekao 1878. Poslije okupacije grad je porusen.
Godine 1833 bio je u ovom gradu 41 top. Godine 1744 bio je gradiski dizdar Jusufaga, a 1789 drugi Jusufaga, 1791 Alijaga, 1804 i 1806
Mehmedaga. Mustahfizi Gradiske bili su timarlije. Njihovih je timara bilo u Lijevcu, Romanovicima i Putisu u Lasvanskoj nahiji. U ovom zadnjem selu bilo je 14 timara gradiskih mustahfiza. Poslije pada Gra­diske pod Austriju 1716 g. prestali sumastahfizi uzivati prihode od tih timara i kada je Gradiska vracena Porti, izasao je ferman da se ponovno vrate timari u Putisu starim uzivaocima uko­
liko su na zivotu, a da se na mjesto umrlih podi­jele njihovi timari novim mustahfizima. Taj fer­man izdan je 1744 g., a tada je bio dizdar Gradi­ske Jusufaga.
U stvari pobiranja prihoda od gedik-timara doslo je do spora, pa se dizdar Alija obraca bo­sanskom veziru s ovim podneskom: "Ja sluga dizdar sam Gradiske. Kada hocemo
da ubiremo seriatsku desetinu koja spada u stavku moga berata i koja je vezana za spomenute gedike i koja pripada slugama (toga gedika) u na­hiji Visoko u selu Ricice i drugim selima i nas idealni dio od gedika u zenickoj nahiji u selima Potojevic i Gradisce — tada stanovnici spomenu­tih sela zbog nekih zlih namjera protive se da mi
daju seriatsku desetinu i uobicajene resmove. Stoga molim od visoke milosti da izdate nalog upravljen na naibe Visokog i Zenice i zabitima da se desetina i resmovi ubiru po starom sistemu. Sluga Alija, dizdar Gradiske." Sa parafom naseg gospodina Hadzi Salih pase. Gospodi naibima Visokog i Zenice i zabitima:
"Naredjuje da se desetina i resmovi koji pripa­daju i koji se moraju predati odzemalja koje spadaju u stavku berata i koji su vezani za gedik imaju na stari nacin ubirati i da se ima sprijeciti sto je suprotno starom nacinu i na drugi nacin iz­vrsavanja"


BUZIM,
,je poslje Bisca najveci grad na Krajini. Nutarnji dio grada nastao je u XIV
stoljecu, a vanjski 1484 g. Turci su ga zauzeli 1576. Sljedece godine brojila je posada 150 pjesaka i 50 konjanika. Gradom je zapovijedao dizdar. Buzimskoj posadi pripadao je i Hasan, sin Behramov. On je 1620 g. prepisao u ovome gradu jedno
tursko povece djelo i na kraju se potpisao kao vodja islamske Krajine. Medju cetovodjama na Kra­jini iz Buzima je bio Mehmedaga, suvremenik Muje Hrnjice.
Za vrijeme drugog rata Karla VI s Portom opsijedale su cete hrvatskog bana 14 dana Buzim i, da nije bilo sposobnosti i pozrtvovnosti barjaktara Ahmeda Bajraktarevica, Buzim bi pao. U obrani sudjelovale su i zene. Buzim je bio uvijek u dobrom stanju. Popra­vljan je 1626 g. a i kasnije. U oba izvjestaja iz 1834 i 1838 vidi se da je grad u dobrom stanju. Godine 1833 bilo je ovdje 18 topova, a 1834 navodi
austrijsko izvjesce, svakako pogresno, da u gradu ima 10 topova, da oko grada ima 374 doma, 1500 stanovnika, a od toga 800 boraca. Buzim je bio u sastavu krupske kapetanije. Godine 1700 bio je u Buzimu cehaja neki Alija.

DUBICA
na desnoj obali Une kao Kastrum spominje se prvi put 1258. Bio je to glavni grad
Dubicke zupanije. Tu zupaniju dobise najprije templari, a onda dodje u vlast ivanovaca vranskog priorata. Godine 1538 zauzeli su Turci Dubicu i u nju smjestili posadu. U jednom opisu utvrda po Bosanskom pasaluku iz treceg decenija XVII
stoljeca kaze se da je Dubica grad male vaznosti, da unutra moze imati vise od deset, a izvan burga oko 40 kuca, a izvana i iznutra 200 ratnika s nekoliko aga i jednim kapetanom. Evlija kaze za dubicku tvrdjavu da je malena, ali tvrda i da je u njoj dizdar sa 150 vojnika. Na Weigertovoj karti taj je grad u osnovici trokutas s tri kule. Ta­kav je bio i 1878 g. Porusen je iza okupacije. Uz Unu vidi se nesto zida toga grada. Tri puta se bio boj oko Dubice, i svaki put su Austrijanci zauzeli grad. Prvi put je pala Dubica 1687 i ostala je u rukama kaptola zagrebackog do
1701, vjerovatno zbog toga, sto su je zauzeli Sisca­ni. Drugi put je zauzeo grad grof Ivan Draskovic u augus tu 1716, pa je i opet dosla u ruke kaptola
zagrebackog i ovaj put je ostala do 1741. Musli­mansko stanovnistvo Dubice toga puta zivjelo je
u Trnu kod Banje Luke. Treci put je zauzeo Dubicu Laudom 26 augus ta 1788, a povracena je tek 1796 ili 1797, premda je mir sklopljen 1791. Ovaj zadnji rat poznat je u Bosni pod imenom Dubickog rata. Koliko je puta dubicki grad popravljan, ne zna se pouzdanno. O jednom popravku radilo se 1749. Taj je posao bio preuzeo od drzave poznati sarajevski
trgovac Ahmedaga Dzenetic i kako je umro prije no je posao zapoceo, povratio je njegov sin Smailbeg drzavnoj blagajni u Travniku 27 X 1749 svo­tu od 2391
gros, sto je bio primio njegov otac od drzave kao predujam.
Od prije 1821 do iza 19 VIII 1830 bio je dizdar Dubice neki Mustafaga. U zbirci krajiskih pisama iz XVII i prvih godina XVIII stoljeca, sto ih je objavio F r. Racki u XI i XII knjizi Stari na Jugosl. akademije, ima lijep broj pisama raznih dubickih zapovjednika. Ta pisma najvise rade o izmjeni i otkupu suzanja.
Godine 1833 bilo je ovdje sest slabih topova. Zbog ucestalih obostranih prekrsaja mi rovnih ugovora izmedju Turske i Austrije u pogranicnim
mjestima na Krajini doslo je do sastanka turskih i austrijskih delegata u Dubici 19 VIII 1830. Toga je dana napisan i potpisan sened, kojim se preci­zira postojeci mirovni ugovor i njihova primjena u pogranicnim mjestima Krajine. Taj je sened potpisalo petnaest clanova du­bicke posade, a medju njima dizdar i kapetan.
Ispred Austrije potpisali su sened general Ruka­vina, Husar i Atanaskovic, a ispred bosanskog vezira Ismail ef. kao komesar za pitanja Krajine i jos cetiri delegata.
Isti ovakav sened potpisan je i u Vrnogracu.

PRIKOVRH
zvao se grad u danasnjem selu Gornja Gradina, sto lezi na tromedji dubickog, novskog i prijedorskog sreza, gdje mu se tragovi jos raspoznaju. To je selo od Dubice udaljeno oko 20 km, a isto toliko od Novog i Prijedora. U neposrednoj blizini ovog grada je selo Dvo­riste s ostacima dvora Jelovca, sto pripadase ne­kad knezovima Babonezicima Blagajskim. Te je ostatke otkrio Hasim Seric, veterinarski savjetnik, danas najbolji poznavalac proslosti Dubice i njene okoline. U poznatim listinama ove knezevske po­rodice nema spomena Prikovrhu.
U turskim izvorima spominje se Prikovrh samo jedanput, i to u jednoj nedatiranoj molbi cuvara ovog grada, koja je napisana u drugoj polovini XVII stoljeca.
Cuvari Prikovrha dobivali su placu iz prihoda vlaske baduhave Starog Vlaha. Za jednog popisa doznacena je tim cuvarima i filurija istog kraja. Ali kako ti cuvari nisu kroz dvije godine primili place, to su se oni prituzili krajiskim kapetanima
i agama. Zamjenik bosanskog beglerbega Ali-pase zatrazio je da im se plati zaostala placa iz irsalije, koja ide iz Starog Vlaha u Carigrad, pa kako im i opet nije placeno, cuvari su svoju molbu obno­vili i u njoj sve gore navedeno izlozili. I ta je molba zasad jedini dokumenat o Prikovrhu.