DOBOJ
u Usorskoj Banovini prvi se put spominje g. 1415. Turci su ga zauzeli prije februara 1503. Ovaj grad spada u bolje ocuvane gradove. Godine 1915 vrseni su veliki popravci na ovome gradu, isto tako popravljao ga je i Zavod za zastitu spomenika kulture BiH god. 1950 i 1951. Posadom je zapovijedao dizdar. Godine 1657
brojila je posada samo 30 cuvara s pet aga, a to znaci, da je jedan dio cuvara bio otisao na bojiste.
Tada je bio u Doboju samo jedan top i jedan havan, pet bureta praha, nesto olova i cetiri bajraka. Oko 1785 grad je bio prilicno tvrd, ali artiljerijom nije bio pr ejak. Godine 1800 bilo je 10, a godine 1804 15 cuvara. God. 1833 u ovome je gradu
11 topova. Dva su puta na krace vrijeme zauzeli Austrijanci Doboj, i to 1697 i 1718 g. Od prvih godina XVIII stoljeca Doboj je sijelo kapetanije.
God. 1502 bio je dizdar neki Mustafaga, oko 1750 takodjer neki drugi Mustafaga, 1832 Omeraga. U junu te godine posjetio je Omeraga novog vezira KaraMahmut -pasu u Sarajevu i povratio se s njegovom propusnicom, izdanom 26 juna.
Prije izgradnje tvrdog grada u Tuzli slani su ovamo buntovnici u zatvor.
TESANJ,
grad u Usorskoj Banovini, sagradjen je na strmom brezuljku sto se dize u sredini danasnje varosice istog imena. Gornji je dio grada nastao jos u srednjem vijeku, a donji sagradise Turci 1115 (1703—04) za vlade sultana Mustafe i
bosanskog vezira Mahmed-pase. Grad je prostran i prilicno ocuvan. U gornjem je gradu bilo je jos 1940 g. nekoliko kamenih dzunleta. Tesanj se prvi put spominje 1461 u jednoj ne bas pouzdanoj povelji. Turci su ga zauzeli oko 1512. Posadom je zapovijedao dizdar, a od prvih godina XVIII stoljeca Tesanj je sijelo i kapetana.
Anonimni opis Bosne navodi da u gradu imaju tri baterije i 15 velikih topova. Godine 1833 bio je tu 31 top.
Godine 1804 bilo je u ovome gradu oko 20 cuvara. Neki Emin Ahmed Misri bio je bascaus i tufekcija u gradu Tesnju 1198 (1793). On je uvak ufio jednu knjigu koja je kasnije dospjela u Gazi Husrevbegovu biblioteku u Sarajevu i nosi broj 649. Grad je bio 1838 potreban popravku i nije napusten sve do 1840 g.
Prije 1638 i poslije 1641 bio je dizdar Hasanaga, 1758 Alijaga.
Na ovom je gradu izveo neke konzervatorske radove 1950 Zavod za zastitu spomenika kulture NR BiH.
DOBOR.
Podor ovog grada stoji na jednom humku Vucjak-planine, iznad lijeve obale Bosne,
nedaleko varosice Modrica. Taj se grad sastojao od dvije kule spojene sa
dva paralelna, po 18 m duga bedema. Na tom se mjestu probija rijeka Bosna kroz klanac, sto ga zatvaraju ogranci planina Vucjaka i Trebovca.
Dobor je sagradio oko 1387 hrvatski ban Ivanis Horvat da odavle lakse vrsi upade u Slavoniju. On je pod Doborom bio i porazen 1393 ili 1394. Dobor je spadao nekada medju strategij ski najvaznije bosanske gradove. Dobor je narocito poznat po onoj katastrofi bosanskog plemstva iz 1408. Krajem XV i pocetkom XVI stoljeca Dobor
je bio u vlasti Berislavica, najmocnijih slavonskih plemica toga vremena. Husref-beg je zauzeo Dobor 1536. U grad je smjestena posada od 40 cuvara, koji su ovamo dosli iz Sapca. Medju tim vojnicima bio je neki Muhjudin, sin Iljasov, i ostao u Doboru do smrti, dok su ostali cuvari nekud premjesteni, a na njihovo mjesto dosli su drugi.
Muhjudin se bavio pored svoje sluzbe i pcelarstvom. Mozda je Muhjudin bio pcelar Husrevbegov, jer se zna da je ovaj u prvoj polovini 1537 god. uvakufio 150 kosnica u Doboru. Muhjudin je kasnije postao dizdar Dobora i u tome svojstvu i
umro 1587 g. Naslijedio ga je sin Jusuf - aga i tu sluzbu vrsio 23 godine. Umro je u Doboru 1019 (1610) u 80 godini zivota, a kad je s ocem dosao u Dobor, bilo mu je 7 godina. Jusuf - agu naslijedio je sin, kome imena ne znamo. Berat je dobio za ovo mjesto za vezirovanja Ibrahim Hana na Bosni uz pomoc Kasim efendije, tefter emina, koji je bio iz kraja oko Dobora. Ovaj, po imenu nepoznati dizdar blagosilje Kasim
efendiju, a tuzi se na Ibrahim Hana kao covjeka, koji bas nije volio pravdu. Po drugu godinu ostao je dizdar, a onda je to mjesto predao nekom drugom i primljeni novac uvakufio, a on se primio sluzbe u dzamiji u Jakesu. Ovaj Jusuf - agin sin bio
je dervis, uz to covjek vrlo uen i pobozan, pa mu nije bila ugodna sluzba dizdara. Sluzbu imama u Jakesu vrsio je 7 godina, a onda je istu sluzbu vrsio u Modricu, u novosagradjenoj dzamiji ,tefterdara Osman efendije. Ovaj Jusuf - agin sin
preveo je s perzijskog na turski jezik pjesnicko djelo "Dzamasabnamu" i iz tog djela saznajemo gornje podatke o doborskim dizdarima. Djelo je
pisano za druge vlade sultana Mustafe (1622 do 1623), ali nije potpuno ocuvano.
Za prvog rata Karla VI s Turcima (1716 do 1718) pao je i Dobor u austrijske ruke. Grad se predao 1716, a posadi od 200 ljudi s jednim begom bilo je dozvoljeno da se povuce u Gracanicu. Po miru u Pozarevcu ostao je Dobor u turskoj vlasti,
ali u nj nije vise vracena posada.
Po jednom austrijskom izvjestaju iz 1785 Dobor je star, prilicno cvrst i napusten gead. Ulogu Dobora preuzela je Derventa.
DONJA TUZLA.
Danas nema traga gradu u Tuzli. Nekoc je taj grad stajao na onom trgu
pred danasnjom zgradom Gradskog narodnog odbora. Grad je bio u osnovici pravokutnik s visokim zidovima. Na cetiri ugla bile su cetiri tabije
i pod njima prostor i je presvodjene kubetima. U dvoristu su bile dvije kule za municiju i ambar za zito. U zapadnom zidu bila su vrata. Osim ovoga
grada bio je veci dio varosi opasan zidovima. U taj vanjski grad ulazilo se kroz cetvera vrata a zvahu se: Stara, Dzindijska, Jalska i Poljska kapija. Nad svakom kapijom bila je po jedna prostorija, a ona iznad Dzindijske kapije sluzila je
sve do 1886 kao hazna (drzavna blagajna). Osim ove kapije ostali je dio vanjskog grada porusen 1870.
Tuzlanski je grad sagradjen poslije Karlovackog mira, i to najprije od brvna, a kasnije ozidan od
kamena. Posebnim fermanom naredjeno je da se tuzlanski grad ozida od kamena. Tome se pristupilo poslije 1760 g. Rad je zapceo 1765 zbog pobune seljaka Sprece, Djurdjevika i Banovica, koji ne htjedose dotjerati 6000 kola kamena, sto im je bilo
odredjeno. Bosanski je vezir izdao nalog spomenutim selima da kamen dotjeraju. Iz izvjestaja od konca zilhidze (prije 18 V 1768) vidi se, da je iz Prijepolja upuceno u Tuzlu 40 cerahora, sto znaci, da se grad zidao jos u maju 1768. Godine 1833 bila su u gradu 24 ispravna i 3 neispravna topa. Godine 1838 bio je tuzlanski grad u dobrom stanju. Gradom je zapovijedao dizdar, a Tuzlom kapetan.
SOKOL
(Soyon, Sochol) u Usori spominje
se prvi put 1449. To je bio grad kneza Radivoja, sina kralja Ostoje. Na 2 juna 1449 vjencao se Radivoj u Budimu s Katarinom, kcerkom Nikole od Velike u Pozeskoj zupaniji i tom prilikom oporucio je Nikola od Velike trecine svih svojih posjeda u svoje ime i u ime svoje zene Margarite knezu Radivoju i njegovoj supruzi s pravom doivotnog uzivanja, a Radivoj je opet vinkulirao tastu i punici polovinu Sokola i svih svojih imanja u Bosni i Slavoniji. Bice da je Sokol pao pod tursku vlast 1512, kad i ostala Srebrenicka banovina. Pri osnutka grada cacke kapetanije usao je i Sokol u njen sastav. Sokolom je upravljao dizdar. Godine 1777 grad je popravljao gradacacki kapetan Mehmed. Godine 1838 ustanovljeno je da je potreban mali popravak, ali nije popravljen, nego napusten iza 1840. Godine 1833 bilo je na Sokolu 7 topova, a po predaji bio je ovdje i top "Krnjo", koji se cesto spominje u narodnim pjesmama.
Oko 1716 bio je dizdar u Sokolu neki Hasanaga. Sokol je imao i topcijskog agu. U okolici Sokola zive porodice s prezimenom Dizdarevici i Topcagici.
Godine 1940 zapisan je u Osman-kapetanovoj medresi u Gradaccu prijepis komentara jednoj arapskoj pjesmi pjesnika Tantaranije, sto ga je sacinio Mehmed, sin Muratov, u gradu Sokolu pocetkom muharema 1195 (konac 1780).
Nesto rusevina ovoga grada vidi se i danas na jednom vrlo strmom brezuljku sto se dize iz doline rjecice Gracanice, kojih 30 minuta lijevo od ceste Gracanica-Gradacac.
No comments:
Post a Comment