Tuesday, June 7, 2011

SAMOBOR

Kod Ustiprace prima Drina desni pritok Janjinuu. Kojih pet kilometara uz tu rjecicu
dize se klisura s podorom Samobora, grada Sandalja Hranica i njegova nasljednika Hercega Stje­pana. Ovaj je grad temeljito opisao pok. Stevo
Delic u Glasniku Zemaljskog muzeja prije ravno 60 godina, i taj opis vrijedi i danas jer se na ovo­me gradu skoro nista nije promijenilo.
Samobor je bio jedan od glavnih gradova Podrinja spomenutih velikasa, a stajao je u zupi Pribudu (Bribudo). Grad se prvi put spominje 1397. U njemu je cesto boravio Sandalj i tu primao razna poslanstva. Godine 1430 primio je ovdje
Sandalj poslanike Radosava Pavlovica, starca Dmitra sa dva patarena, koji su trazili nje­govu intervenciju za mir s Dubrovnikom, a iste
godine dolazio je ovamo i dubrovacki poslanik
Benko Gundulic. Samobor se spominje medju gra­dovima Herceg Stjepana u poznatim poveljama
od 1448 i 1454 g. Jednu povelju Dubrovcanima
izdao je Herceg Stjepan u Medjurijecju pod Samoborom 13 oktobra 1461 g.
Tacno se nezna koje su godine zauzeli Turci Samobor. Od prvih godina vlade sultana Bajezida II (1481—1512), pa sve do 1832 g. imao je
ovaj grad stalnu posadu i svoga dizdara. U duz­nost cuvara grada spadalo je i cuvnje puta kroz Kovac planinu, sto drugdje nije poznato. Dizdarev timar bio je u blizini Samobora.
U Samoboru su bila zastupljena sva tri glavna
roda vojske kao i po mnogim drugim gradovima.
Oko 1800 g. bilo je ovdje 20 mustahfiza i oko 18
dzebedzija. O broju topcija nije mi nista poznato.
Zadnji top iz Samobora prenesen je oko 1870 go­
dine u Cajnice, gdje se i sada nalazi.
God. 1832 dao je Husein kapetan Gradascevic
u Samoboru zatvoritii nakon kratkog vremena
pogubiti tesanjskog muftiju Hasan-efendiju Celebiculica kao svoga protivnika.

No comments:

Post a Comment