BREKOVICA,OSTROZAC,STINA ,CAZIN , MUTNIK I STURLIC

BREKOVICA
Na lijevoj obali Une,sjeveroistocno od Bihaca, gdje joj se podor i sada vidi, spominje se prvi put 1330. Bio je to kra­ljevski grad. Od te godine pa do pod kraj XV stoljeca pripadao je s malim prekidom knezovima
Blagajskim, a onda dodje u vlast Kobasica. Ime ovoga grada napisano je i na povelji cetinskog sa­bora od 1 januara 1572 g. jer je i Ivan Kobasic
bio medju onima, koji izabrase Ferdinanda Habsburga za hrvatskog kralja. Godine 1580 preuzeo je bihacki kapetan Brekovicu, i, da ne padne Tur­cima u ruke,dao ju je razoriti. Turci je popravise godine 1635 i smjestise posadu. Zapovjednik Brekovice zaposjedne 10 maja 1646 napusteni Furjan na Korani i stade ga obnavljati. Oko 1719 spomi­nje se kao dizdar Brekovice neki Zulfikar-aga. Ovaj je grad bio u sastavu biha cke kapetanije. God. 1838 bio je u ispravnom stanju. Austrijski opis iz 1834 ne spominje Brekovicu,
kao ni anonimni opis Bosne. Jos 1835 imao je po­
sadu. U gradu su bila 2 ispravna i 2 pokvarena topa.

OSTROZAC

lezi na kraju jedne kose iznad lijeve obale Une i kraj ceste Bihac-Cazin. Prvi put se spominje 1286 kao grad knezova Blagajskih. Turci su ga zauzeli 1577, jer je od 1578 do 1592 bilo tu sijelo ostrozackog s andzaka. Od svih nasih gra­dova najbolje je ocuvan Ostrozac, jer ga je 1900— 1902 restaurirao i u njem dvorac napravio Lothar vitez Berks. Sjeverni dio grada potjece iz srednjeg vijeka, a juzni suizgradili Turci oko 1700. Onaj prvi zvase se narodni, a drugi gospodski grad.
Grad je imao svoga dizdara, a u njemu je bilo i sijelo ostrozacke kapetanije. Dizda ri i kapetani bili su Besireviic. Godine 1700 i 1716 bio je dizdar Muhamedaga, a oko 1730 Omeraga. Godine 1833 bilo je na Ostroscu 28 topova.

STINA,
Stijena, Bila Stina je grad lijevo od danasnje ceste Cazin-Krupa, 10 km. uda ljen od Cazina. Ovdje su bila dva grada, jedan iz sred­njeg vijeka, znatno porušen, a drugi iz turskog vremena, dobro ocuvan. Godine 1575 zauzeli su Turci Stinu i oko 1626 popravili grad, a novi su grad sazidali 1771. To je najtvrdji grad sto su ga
Turci sagradili u Bosni. Po Lopasicu u Stini je sjedio dizdar. Godine 1641 bio je u Stini neki Muharem, na glasu harambasa. Stinom i Krupom za­povijedao je 1694 Ramadanaga. Toga je vremena Stina bila u sastavu Krupske a od XVIII stoljeca
do 1835 ostrozacke kapetanije. Posada se sastojala 1756 od azapa. Njihov je aga tada bio Saban. Godine 1833 bilo je ovdje 7 topova.

CAZIN je bio grad kninskog biskupa. Tur­ci su ga zuzeli 1576. God. 1578 zauzeo ga je Khewenhuller, ali ga jos iste godine ponovno zauze Ferhad beg Sokolovic i stavi u nj posadu od 130 pjesaka i 50 konjanika. Godine 1584 grad je utvr­djen.
Prvi ili jedan od prvih zapovjednika Cazina bio je neki Edhemaga. On je pao u suzanjstvo i tamno­vao u Biscu, a kada ga je s ostalim suznjima po­veo kapetan Danilo Obrican u Karlovac, docekase ih Turci Krajisnici kod Dreznika 17 decembra
1583, razbise pratnju i izbavise suznje. Oko god. 1630 u Cazinu su bile cetiri age. Medju poznatim cetovodjama na Krajini bijahu 1641 iz Cazina Huremaga Sehovic i bajr aktar Klickovic. Godine 1769 medju zapovjednicima posade bili su Sabanaga i Omeraga. Cazin je bio u sastavu ostrozacke kape­tanije i nije imao svoga dizdara.
Godine 1838 ustanovljeno je da grad treba po­praviti. Prema austrijskom izvjestaju iz 1834 u gradu je 8 topova, nesto hrane i municije. Prema popisu od 1833 Cazin je prazan. Ovo je netacno, a tako je navedeno sigurno zbog anarhije, koja je vladala u onom kraju, pa popisivaci nisu ni posli u Cazin. Iz popisa oruzja iz 1838 vidi se da su u Cazinu dva sahi-topa kalibra 1, jedan carka - top ka­libra 1 1/2 i stari gvozdeni baljem.Cazin je napusten 1851. Cazin je bio vise puta centar uzbuna na Krajini. Jedna jaca buna bila je sredinom XVIII sto­ljeca protiv kapetana Ibsir-bega Besirevica zbog neisplate placa gradskim posadama. Od 1831 do 1837 vrelo je tu zbog reforama. Godine 1851 dize se Krajina protiv Omer-pase. Tada je opaljen sa cazinskog grada zadnji top u znak pobune. Cetr­deset Cazinjana s Muratom Kapicem opremio je Omer-pasa okovane u progonstvo, i nijedan se nije vratio u svoj zavicaj.

MUTNIK
je stajao na jednom brezuljku iznad potoka Mutnice, lijevo od danasnje ceste Cazin-Trzac. Bio je to malen gradic od kojega se sada vidi jos nesto zida. Spominje se od XIV stoljeca. Zadnji su mu gospodari bili Zrinski. Zauzeo ga je Ferhad beg Sokolovic 1577 godine. Pri­padao je bihackoj kapetaniji. Godine 1834 bio je
rusevan. Oko Mutnika bilo je tada 150 kuca, koje
su davale 150 boraca. U gradu su bila dva topa. Napusten je prije 1838. g.
Kako je Mutnik bio vrlo malen, nastala je po­slovica: Ko nije grada vidio, i Mutniku se cudi. Kaze se jos: Ko nije Bisca vidio, i Mutniku se cudi.
Narodne pjesme spominju:
Od Mutnika Muju Razbudnika.

STURLC,
grad na desnoj obali Korane, uda­ljen 11 km od TrSca, a 27 od Cazina. Ime je dobio
po plemiCima Sturlicima. Turci su ga zauzeli i
utvrdili prije septembra 1636. Godine 1832 bio je 3 Nase starine dizdar ovoga grada Bali-aga. Posada je primala u zadnje vrijeme placu od prihoda dzizije. God.
1801 i 1809 iznosila je godisnja placa 2615 grosa.
Godine 1833 bila su u Sturlicu 4 dobra i dva neispravna topa.

BIHAC,JASENICA,SOKOLAC I IZACIC

BIHAC
ili Bisce se prvi put spominje (i grad i varos) 1260 godine. Bio je to slobodni kra­ljevski grad i jedno vrijeme glavni grad Kra­ljevine Hrvatske (metropolis et propugnaculum totius regni Croatiae). Turci su ga zauzeli 1592 i u
nj smjestili jaku posadu. Gradom je zapovijedao dizdar, ali je ovdje bio mnogo vazniji zapovjednik kapetan pod ciju je vlast spadalo u zadnje doba
osim Bisca jos sedam susjednih gradova. Od 1592 g. do krja XVII ili prvih godina XVIII stoljeca bio je Bihac sjediste Bihackog sandzaka. Od 1592 g. pa do kraja XVIII st. bio je najvaznija utvrda u Bosni. U XVII stoljecu bijase Bihac glavno is­
hodiste cetovanja po susjednoj Hrvatskoj, kao sto je do tada bio Kamengrad. Godine 1641 bili su u Bihacu na glasu cetovodje kapetan Idrizaga Velagic, Alaga Ibrahima gic, Ibrahimaga Cerkic, su­vremenici Muje Hrnjice i ostalih u pjesmi opjeva­nih Krajisnika. Posada je od zgode do zgode povecavana. Ta­ko je, napr., na prijedlog Alipase Hekimoglu poslije banjolucke bitke uspostavljen citav dzemat novih
cuvara i o tome izdan berat 11 IX 1150 (2 I 1738). Po anonimnom izvjestaju bilo je oko 1785 na bihackom gradu 28 velikih topova, a posada je
brojila 700 vojnika. Grad je vise puta popravljan i dogradjivan. Po­pravci su vrseni 1592 ili 1593, 1626, 1707, izmedju
1749 i 1754 i 1763 g.
Fadil-pasa je napravio jednu kulu, a pasa Muhsinovic prije 1763 jednu tabiju.
Bihacki je grad bio cetverokutnog oblika, opa­san dvostrukim bedemima. Spoljni zid bio je visok 2 hvata, a sirok 3 1/2 hvata, dok su unutrasnji bili 4 hvata visoki, a siroki 1—4 hvata. Na gradu su bila troja vrata od hrastovine gvozdjem okovana.
Oko grada je bio sa tri strane opkop ili hendek, a sa cetvrte Una. Hendek je bio sirok 4 hvata, a dubok od 1 1/2 do 2 hvata, a za niskog vodostaja Une dubljina mu je iznosila jedva dvije stope.U gradu su bile cetiri kule (Kanli-kula, Du n-
djerska, Zabija i Kapetanov a) i devet tabija (Bendbasa, Ichisar, Velika Kapija, Velika tabija, Dzibagica, Zelengrad, Bijela tabija, Handanagica i Muhsinovica).
Bihacki je grad porusen 1890 i 1891 god. na veliku zalost starih Krajisnika. Ostalo je samo nesto bedema, hendeka i Kapetanova kula. Bihacki je grad bio uvijek dobro snabdjeven svim vrstama oruzja i municije kao i hranom. Go­dine 1833 bilo je po kul ama i po tabijama Bihaca 57 raznih topova, a medju njima bijase ih 13 po­
kvarenih. Austrijske su vojske opsjedale Bihac 1594, 1689, 1698 i 1878 g.
Zadnji bihacki dizdar bio je Muharemaga Delic i bio je na zivotu do iza 1872.

JASENICA
selo, sada pripada Bosanskoj Krupi, a prije Bihacu. Tri su sela ovoga imena, i
to Jasenica Hasanbegova, Jasenica Hadzibegova i Jasenica Turska. U jednoj od te tri bila je mala utvrda, i to po svoj prilici kula. Premda o pro­slosti ove kule nije ni sta poblize poznato, ipak vjerovatno ju je sagradio neki bihacki kapetan. Pri
pacifikaciji Krajine porusio je ovu utvrdu 1837 Mehmed-pasa Vedzihija, a topove i ostalo otpre­mio u Bihac. Godine 1833 su bila ovdje 2 ispravna i 1 pokvaren top.

SOKOLAC
na lijevoj obali Une iznad Bihaca danas je jedan od najbolje ocuvanih gradova u
nas. Prvi put se spominje 1399. Turci su ga za­uzeli 1592. Bio je u sastavu
1592. Bio je u sastavu bihacke kapetanije. Posadom je zapovijedao cehaja. U zadnje doba njegova opstanka bila su u ovom gradu dva topa.
Za vrijeme okupacije 1878 zatvorila se mala ceta Sokoljana u ovaj grad i odbila dva jaca na­padaja okupacionih vojnika. U tim borbama palo je dvanaest Sokoljana, a medju njima dva brata. Po padu Bisca napustili su preostali borci ovaj grad. Sokolac je restaurirao bihacki okruznik
Lothar vitez Berks 1897.
IZACIC
.. Podor Izacica vidi se na jednom uzvisenju uz cestu, sto vodi iz Bisca u Petrovo
Licko Selo. Grad je pripadao plemicima Izacicima, po kojima je i ime dobio. Ovi se plemici spominju prvi put 1501. Bio je to malen gradic. Okruglu kulu pasao je dvostruki zid pravokutnog oblika.
Turci su ga zauzeli 1592, a prije toga dva puta su ga uzaludno opsijedali. Iza 1626 grad je poprav­ljen i u nj smjestena stalna posada. Na poledjini berata, izdanog 1 februarae . 1211 (4 X 1796) Hasanu, cuvaru Izacica, pise da izacicka posada broji 264
nefera sa 22 zapovjednika. Ovim je beratom povi­sena placa Hasanu kao i drugim, jer su razgrani­cenjem s Austrijom izgubili svoje posjede sto su bili vezani uz sluzbu u gradu. Prvih decenija pro­slog stoljeca grad je s okolinom grdno stradao.
Godine 1810 grad je, na ime, grdno ostetio i oko­linu popalio francuski general Marmont, a 1836 isto je ucinio austrijski general Waldstaten. Godine 1833 bio je j edan, a godine 1834 bila
su u gradu dva topa, a oko grada 250 rastrkanih kuca, 1000 stanovnika i od toga 450 sposobnih za borbu. U popisu gradova od 1838 uopste se ne spo­minje.

STARA OSTROVICA,HAVALA,COVKA,ORASAC I RIPAC

Stara Ostrovica
Podor toga grada stoji na istoimenom brzuljku uz lijevu obalu Une iznad Kulen-Vakufa. Krajem srednjega vijeka pri­padao je Lapackoj zupi, a gospodari mu bijahu Karlovici. Turci su ga zauzeli u decembru 1523 godine. To je bio malen gradic. Pocetkom XVIII sto­ljeca Turci su ga znatno prosirili i tada je zadobio svoj danasnji oblik. Grad je u osnovici podulji pravokutnik s jakim, do 10 m visokim zidovima.
U gradu su bile cetiri kule i dvije tabije. Glavni je ulaz s juzne, a sporedni sa sjeverne strane. Grad je vise puta popravljan (1766, 1777 i 1791).
Godine 1838 bio je u dobrom stanju.Od 1523 do 1878 drzali su Turci posadu u Ostrovici. God. 1577 brojila je posada 60 konjanika, 150 pjesaka, a 1834 g. samo 20 momaka. Carevci su vise puta udarali na ovaj grad (1560, 1698, 1737,
1789 i 1834). Gradom je zapovijedao dizdar, a od 1699, ako ne jos i otprije, sjedio je u Ostrovici i kapetan, koji je oko godine 1791 prenio svoje sijelo na Pr­kose.
Od ostrovickih dizdara spominju se: Nesuhaga (1637), Muhamedaga (1700) i Alijaga (1783).

HAVALA
je gradic na desnoj obali Une iznad Kulen-Vakufa uprema se Staroj Ostrovici. Sagra­
djen je za vlade sultana Ahmeda III (1703—1730). U osnovici je pravilan cetverokut. U gradu su dvije tabije. Godine 1838 bio je u dobrom stanju. Na­
pusten je oko 1850 g. Relativno je bio dobro ocu­van i 1934. Godine 1833 bilo je ovdje 7 topova, od toga 1
neispravan. U drugoj polovini XVIII stoljeca bio je dizdar
Havale Smailbeg Kulenovic.

COVKA
se zvase kraljevski grad u Hum­skoj zupi, u kojoj je bio glavni grad Ripac. Jedno
vrijeme bio je gospodar Covke Herman Celjski, onda Nikola Frankopan i napokon plemici Orlovici. Jedna grana Orlovica zvase se Orlovici Covski. Godine 1426 dao je kraj Sigismund s jos ne­kim gradovima i Covku Nikoli Frankopanu u za­
log. U gradu Covki napisao je 1469 jednu glagolj­sku listinu Juraj Spirancic Zadnji gospodari gra­da bili su Orlovici. Gornje Pounje s Covkom zauzese Turci 1524.
Otada je i grad i ovaj kraj ostao napusten sve do kraja XVII stoljeca, kada se ovamo naselise muslimani iz Like. Krajem toga stoljeca dosli su ovamo iz nepoznatog kraja i bezi Kulenovici. U Covki je podignuta palanka i kula, u koju se na­
seli jedna grana Kulenovica i dobi nadimak Cov­ke, kao nekad Orlovici. Palanka Covka imala je svoju posadu, a bila je u sastavu Ostrovicke ka­petanije, kojom su zapovijedali kapetani iz poro­dice Kulenovica. Ta je palanka napustena iza
1791, kada je i kapetan prenio svoje sijelo iz Ostrovice na Prkose, selo udaljeno kojih 40 minuta od Covke. Bezi Kulenovici Covke ostadose u svojoj kuli sve do 1876.
Covka je danas selo, do koga vodi puteljak sto se odvaja od ceste Kulen-Vakuf-Petrovac na de­snu stranu iduci iz Kulen-Vakufa blizu zavrsnog sedmog kilometra. U tome selu vide se danas ostaci grada Covke i Kulenovica kule, koja je iz­gorjela za vrijeme ustanka u Krajini. Vatru na toj kuli nalozio je Jovica Zoric s pridjevkom Slji­var, kmet bega Kulenovica Covke.

ORASAC
je gradic na strmom brezuljku podalje od desne obale Une, 11 km ispod Kulen Vakufa, u sastavu ostrovicke kapetanije. Posadom od 60 nefera i zapovjednika ravnao je dizdar.
Grad je sagradjen izmedju 1703 i 1730 g., uz jednu sredovjecnu kulu, koja je prip adala Humskoj zupi. Danas je u rusevnom stanju, i od svega jos se
najbolje ocuvala ta kula. Godine 1782 bio je diz­dar Ahmedaga, a iza njega Huseinaga Grozdanic i njegov sin, i ujedno zadnji dizdar Dervisaga.
Godine 1833 bila su ovdje 3 topa. Nasi Krajisnici tvrde da je Orasac zavicaj Bu­
daline Tala, najmarkantnije licnosti nase narodne epike.

RIPAC
je grad na otoku Une pravokutnog oblika s kulom istog takvog tlocrtnog rjesenja u sredini. Do nedavno se vidio jos jedan dio zida
ovoga grada. Spominje se prvi put 1408. Turci su ga zauzeli 1591. Posadom je zapovijedao dizdar. Zadnji mu je dizdar bio neki Hasanaga. On je u drustvu s Hasanbegom Rustembegovicem posjetio Kara Mahmut -pasu u Sarajevu 1832 i prema to­me bio je na protivnoj strani Husein-kapetana Gradascevica.
Godine 1833 bila su u ovom gradu dva isprav­na topa.
Grad je napusten izmedju 1833 i 1838 godine.

STARI MAJDAN,KOZARAC,PRIJEDOR I DZISRI KEBIR

­STARI MAJDAN
imao je malen gradic s jednom tabijom, a sagradjen je oko 1750, kada je
ovamo preneseno i kapetana iz Kamengrada. Gradicem je zapovijedao kapetan, jer je i posada bila sastavljena od nefera kapetanije. Godine 1838 je napusten. Danas ovom gradicu ne­ma ni traga. Godine 1833 bila su ovdje 4 topa. Cini se da se ovo naselje stalo na zivati Starim od XVIII stoljeca. U XVI i XVII stoljecu zove se
u turskim ispravama Madeni Ahen (Zeljezni Maj­dan), a u latinicnim spisima samo Majdan.

KOZARAC
prije Kozara, i pod njim varos, bijase znameniti grad u Sanskoj zupi. Podor
grada vidi se u Kozarcu. Godine 1518 Kozarac je
u turskoj vlasti. Sve do pod konac XVII stoljeca nema o Ko­zarcu nikakvih vijesti. Tek kada su Turci izgubili Kostajnicu, postaje Kozarac sijelo kadiluka i kapetanije. Sredinom augusta 1717 zauzeli su ga carevci na krace vrijeme. Iza toga je grad temeljito popravljen i providjen s 12 topova. Pri provali
Austrijanaca u Bosnu 1737 osobito se istakao u obrani Kozarca Ibrahimaga Memkovic. Medju vo­djama pobune na Krajini 1778 bio je i Ibrahimaga
Kulas iz Kozarca. Gradskom je posadom zapovi­jedao dizdar. Posada je primala placu od prihoda visockog kadiluka. Godine 1838 ustanovljeno je da je potrebno grad popraviti, ali kako grad nije potreban, odluceno je da se napusti.
Godine 1833 bilo je u gradu 6 dobr ih topova.

DŽISRI-KEBIR

(Veliki Most), danas Kulen Vakuf, bijase gradic na umjetno stvorenom otoku
uz lijevu obalu Une, sagradjen izmedju 1703 i 1730, a porusen iza 1878. U gradu su bile 2 tabije i dvoja vrata. S desnom obalom Une bio je vezan velikim mostom, koji je nekada bio i natkriven. Jos 1934 vidjeli su se temelji njegovih zidina.
Posadom je zapovijedao aga kao cehaja ostrovic-kog kapetana. U zadnje doba njegova opstanka bila su 4 ispravna i 2 neispravna topa.


PRIJEDOR
se spominje kao palanka prvi put u popisu onih mjesta u turskoj Hrvatskoj, sto
ih poharase hrvatske cete izmedju 1693 i 1696 g. Grad je stajao na jednom, ljudskom rukom na­cinjenom otoku na desnoj obali Sane, kao ono u Kulen-Vakufu, a sazidan je za vlade sultana Mahmuta I (1730—1754). U gradu su bile tri kule: Gradska, Grozdaniceva i Suplja, ispod koje je bio ulaz. Posadom je zapovijedao dizdar. Prije septem­bra 1809 premjesten je iz Prijedora dizdar Alija s vecim dijelom posade u Dubicu, i kako je zbog toga ostao u Prijedoru mali broj cuvara, to je bo­
sanski vezir Ibrahim Hilmi-pasa o tome izvijestio Istambul i predlozio da se postavi 40 cuvara s je­dnim agom, sto je odobreno, buduci da je Prijedor vazan grad i na udaru. Agi je odredjena placa od 55, a cuvarima 1955 akci dnevno. Prijedorski je grad napusten 1851, a porusen iza 1878 g. Od polovine XVIII stoljeca sjedio je u Prije­doru i kapetan. Godine 1833 bilo je u Prijedoru 15 topova, od
toga dva neispravna.

DZIZRI-SANA I KAMENGRAD

Kod danasnjeg sela Tomine bio je most preko Sane, a do mo­sta kamena kula na cetiri boja. Ta se kula zvase oko 1785 Miralhegova kula. Do kule je bio
utvrdjen odzak u kome je rezidira o kapetan, koji je cuvao most s nesto vojnika. Ka petani su bili iz porodice Kurbegovica, koji su dosli ovamo nakon pada Knina u mletacke ruke. Popis, po kome su 1833 bila tu 2 topa, broji Dzisri-Sanu u gradove, a
ovo je zapravo bila palanka. Napustena je 1838. U ovom popisu navedeno je kao Kal'ai-Sana. Go­dine 1934 poruseni su i zadnji ostaci te kule.
Odmah iznad Tomine, povise lijeve obale Sane,
vide se rusevine grada Kamicka. U XVIII stoljecu
Kamicak je u sastavu kljucke kapetanije, na te­ritoriju kliskog sandzaka ta, a Tomina u sastavu kameng radskog kadiluka, na teritoriji bosanskog
sandzaka ta. Prema tome je iznad Tomine prolazila granica izmedju ova dva sandzaka ta, kao sto je slucaj izmedju Jajca i Jezera.
O posadi na Kamicku ima podataka iz XVIII stoljeca, i to izmedju 1707 i 1824, ali je grad napu­sten prije 1833, jer ga nema u sluzbenom popisu.
Ovo navedoh, da se zna da Kamicak i Dzisri-Sana ili Ka l 'a i-Sana nisu identicni.

KAMENGRAD
u zupi Sani, posjed knezova Blagajskih, prvi se put spominje 1374, a sva je
prilika da je sagradjen iza 1346. Turci su ga zauzeli 1463 i smjestili u nj posadu. Preko 150 godina bi­jase ovo vazan grad kao polazna tacka cetovanja i ratovanja jos po preostaloj Hrvatskoj i dalje. Zbog toga se i nastojalo da se grad otme od Turaka. O tome se osobito snovalo 1524. Gradom je zapovi­jedao dizdar. U varosi pod gradom je sijelo kadije i kapetana. Nakon zauzeca Bisca i drugih gradova
na Krajini izgubio je Kamengrad svoju vaznost i otada se nalazi u opadanju, a pogotovo nakon prenosa stolice kadije i kapetana u Stari Majdan u drugoj polovini XVIII stoljeca. Grad je tako opao, da mu se danas podor nista ne razlikuje od
podora gradova, koji su prepusteni zubu vremena jos u XV stoljecu.
Posadom je zapovijedao dizdar. Jedan kamengradski dizdar nepoznatog imena pao je kod Krupe 1692 g. u svatovima koje je docekao i razbio voj­voda Mijat Vidakovic. Godine 1828 bio je dizdar Mehmedaga, sin Muhamedov. Od dizdara mnogo
se vise i cesce spominju kamengradske age i ka­petani.
Gradska posada dobivala je placu u XVI sto­ljecu, prema jednoj turskoj ispravi od 12 safera (29 VIII 1566), iz prihoda sarajevske voskarnice i mukata fojnickih i kresev skih rudnika. Bosanski vezir naredio je 27 jula 1693 jajackom
kadiji da se pobrine za ljude i konje, koji ce pre­nijeti u Kamengrad i susjedne pa lanke pet tovara
baruta. U ovo je doba prijetila opasnost ovome kraju od Austrijanaca. Kako je pri kraju XVIII stoljeca postao Kamengrad bez vaznosti, najbolje svjedoci onaj anonimni opis Bosne, u kome se ovaj, nekoc tako vazni grad uopste ne spominje,
a to kaze i popis od 1833 godine, u kom su navedena u ovom gradu samo 3 topa.
Uz Kamengrad je vezan prvi spomen nase na­rodne pjesme, pa je po tome ovaj grad vazan,

BANJA LUKA I JAJCE

BANJA LUKA
se pvi put spominje 1494 g. kao grad u onovremenoj Jajackoj banovini i
iza Jajca najvazniji i najtvrdji grad u dolini Vr­basa, koji je s Jajcem zajedno najduze prkosio turskom rasezanju i tek krajem 1527 ili prvih dana 1528 pao u turske ruke. U jednoj ispravi kralja Vladislava II Jagelovica od 6 februara 1494 spo­minje se Juraj Mikulasic kao kastelan Banje Luke. Pod gradom bila je varos s jednim katoli­ckim samostanom. Za vrijeme turskog pustosenja
1494/95 dobivali su gradjani pomoc od kralja. Go­dine 1519 spominje se Banja Luka zajedno s gra­dovima Vrbasom i Zvecajem (Banya Lwka, Zweczay cum castro Verbaz). Podor grada Banje Luke vidi se jos danas na brezuljku iznad lijeve obale
Vrbasa u Gornjem Seheru. Za turske vlade bila su jedno vrijeme (XVII
stoljeca) u Banjoj Luci dva grada (dvije tvrdjave ),
jedan u Gornjem, a drugi u Donjem Seheru. Ta dva grada spominju A. Georgiceo 1626, Hadzi Kalfa oko 1650, biskup Maravic 1655 i Evlija Ce­lebija 1660 godine.
Gornji Seher je onaj dio danasnje Banje Luke, koji je postojao prije turske okupacije kako je vec receno, sastojao se od grada i varosi. Turska ga vrela zovu Eski Banja Luka (Stara Banja Lu­ka). Receno je da se vidi nesto podora ovoga gra­dana lijevoj obali Vrbasa iznad mosta preko po­toka Sutulije. Po Evliji Celebiji taj grad dopirao je do Vrbasa, a u novije doba nadjeni su tragovi zida bas do obale te rijeke. Taj grad i Podgradje spominje i Sofi Mehmed-pasina zakladnica, napi­sana 1554 g. Hadzi Kalfa zove ga Gornji Grad za razliku od onoga u Donjem Seheru i sto je vazno, on napominje da je uzet od nevjernika. Tada je imao svoju posadu i svoga dizdara, i bio je samo­stalan. Nezna se kada je napusten. To je moglo biti poslije 1688. Sigurno je da nije postojao pri navali princa Hildbughausena 1737 g.
Bilo je historicara, koji su ovaj grad u dana­snjem Gornjem Seheru identificirali s Vrbaskim Gradom (Verbaz, Orbasz, Urbaz, Vrbaz, Wrbaz). Buduci da se 1518 godine spominje napose grad Banja Luka, a napose grad Vrbas, jasno je da su to dva grada. To je smetalo i poznatog historicara Thalloczy-a, pa je ovo pitanje ostavio nerijeseno.

Jasno je da je jos prije turske okupacije na teritoriju danasnjeg Gornjeg Sehera bio grad i pod njim varos i da se oboje zvalo Banja Luka. Gdje je onda bio grad Vrbas?
Donji Seher osnovao je Ferhat - pasa Sokolovic izgradnjom svojih zaduzbina i drugih zgrada. Grad u Donjem Seheru sagradjen je tik uz lijevu obalu Vrbasa i zvase se Novi Grad. Ovaj je grad i danas u dobrom stanju. Na mjestu ovoga grada stajala je 1587 tophana (arsenal), koju je osnovao Ferhat - pasa. Ta je tophana pretvorena u grad za
vlade sultana Mehmeda III (1595—1603) i po obi­caju dzamija u tvrdjavi nosila je ime istog sultana. To se vidi iz jedne isprave kojom se postavlja imam u ovoj dzamiji 1739. Grad se zove Kal'ai-dzedid (Novi Grad). Za ovaj se grad zna da je popr avljen 1639, 1714, 1737
ili 1738, 1809 i 1868 g. Pri ovom zadnjem popravku podignuta je i ona topnicka vojarna. Godine 1838
uvrsten je ovaj grad medju one koji nisu potrebni popravka. A. Georgiceo kaze da su u Banjoj Luci dva grada, izmedju kojih je udaljenost 4 milje, sto je
skoro i pogodio, dok Evlija kaze da su udaljeni vise od dva koraka, a to ce reci da su vrlo blizu. I ovaj je grad bio samostalan, jer je imao svoga dizdara. Od druge polovine XVII stoljeca Banja Luka je sijelo kapetanije. Zapovjednik topcija
(topcaga) bio je 1719 Mustafa Alajbeg Svetackovic. Godine 1688 zauzeli su carevci na krace vrijeme Banju Luku. Od jula do 4 augusta opsjedao je ovaj grad general Hildburghausen, znatno ga ostetio, ali ga nije mogao zauzeti. Tu su 4 augusta carev­ci dozivjeli zestoki poraz i okanili se Bosne. Po­red ostalog ostavili su na bojistu 12 topova i 3 havana.Anonimni opis Bosne, pisan oko 1785, navodi
da u gradu ima 50 velikih topova. U doba Evlije Celebije stajao je pred ovim gradom top od 30 pedalja. Po Jukicu bilo je oko godine 1850 25 veli­
kih topova u ovome gradu. Po sluzbenom popisu iz 1833 g. u gradu su bila
23 topa, a medju njima i onaj tradicionalni top haberdar.
U ovom je gradu bilo 9 tabija, koje i danas po­stoje.
Ovo sve sto je dosada receno odnosi se na da­nasnji grad u Donjem Seheru, ali sad bi trebalo odgovoriti na pitanje, gdje je bio grad Vrbas, sre­diste Vrbaske zupanije, koja se sterala s obje stra­ne rijeke Vrbasa. Pored drugih vijesti o gradu
Vrbasu za nas je vazno da je nakon pada Jajca 1527 zapovjednik Vrbaskog grada Andr ija Radatovic, videci da se ne moze obraniti od Turaka, zapalio tvrdi grad i varos i sramotno pbjegao.
O mjestu gdje je ovaj grad lezao ima vise kombi­nacija i kako je vec spomenuto, Thalloczy je osta­vio ovo pitanje otvoreno, jer se mjesto nije moglo
ustanoviti. Nije iskljucena mogucnost, da je ovaj grad Vrbas lezao na teritoriju danasnjeg Donjeg Sehera i izgradnjom ovoga da je nestalo traga
starom gradu Vrbasu, koji se spominje u pozna­tom tursko-ugarskom ugovoru od 1519 godine na­pose, a Banja Luka (danasnji Gornji Seher) napose.
Naravno, ovo je nova pretpostavka.


JAJCE

Grad lezi na brezuljku iznad usca Plive u Vrbas. Utvrdjenje grada Jajca sastoji se iz glavne ci­tadele, koja zahvata cetvrtasti prostor vrha uzvisenja i zida, ciji je oblik uslovljen konfiguracijom zemljista. U samoj citadeli su danas porusene sve
gradnje, vidi se jos samo mjesto tabija u jugo­istocnom uglu citadele, koje su zamijenile na tom mjestu nekadasnje kule. Drzi se, da je dvor cita­dele bio na istocnoj strani. Ulaz u citadelu s re­ljefom grba nalazi se na juznoj strani, dok na za­padnom zidu citadele postoji tajni ulaz. Bedem oko varosi polazi od jugozopadnog i sjeveroisto­cnog ugla citadele i ide sve do obale Vrbasa, uz koji je nekad tako djer postojao zid, ali mu se da­nas vide jos samo tragovi. Zid, koji polazi od ju­gozapadnog ugla citadele i ide uz rijeku Plivu, ima dvije kule: okruglu Medvjed-kulu i nize jednu kapi -kulu. Drugi zid bedema ima danas još samo
dvije vidljive kule s ulazom, jednu blizu Vrbasa s kapijom, a druga kula, koja je ispod same cita­dele, pretvorena je u tabiju. Cini se, da su na ovom zidu u srednjem vijeku postojale jos dvije kule.
Temelje danasnjem Jajackom gradu udario je Hrvoje Vukcic Hrvatinic izmedju 1391 i 1404 god. Sva je prilika da je on sagradio samo citadelu, a da je prije toga postojala Medvjed-kula. Ostali dio grada izgradili su bosanski kraljevi, Madzari u vri­jeme Jajacke banovine (1464—1527) i kasnije Turci.
U Jajcu je rezidirao zadnji bosanski kralj Stje­pan Tomasevic. Turci su zauzeli Jajce u junu 1463 god. i drzali ga do 24 XII iste godine. Od 1464 do 1527 g. Jajce je sijelo tzv. Jajacke banov ine. Vise puta kusali su Turci zauzeti ovaj grad. Sva nasto­janja ostala su uzaludna do decembra 1527 godine.
Za pad Jajca saznalo se u Mlecima i u Becu izme­dju 20—28 januara 1528 god. Poslije bitke na Mo­acu palo je i Jajce. Turci su u ovom gradu drzali posadu s dizdarom na celu. U drugoj polovini XVII stoljeca spominje se i kapetan jajcke kape­tanije.
Zadnji dizdar Jajca bio je Sulejmanbeg Kulenovic, pristasa pokreta Husein kapetana Gradascevica. Godine 1833 bilo je u gradu 12 topova i4.
prangija. Oko ovoga grada vodile su se borbe 1851 i 1878 godine.
Nakon sloma pokreta Husein kap.Gradascevica 1832 god. opremio je novi bosanski vezir Mahmut Hamdi-pasa nesto nizama Arnauta u Jajce, koji su
ostali ovdje do 1833 godine. Ovi su nizami zauzeli i dzamiju sultana Sulejmana II (bivsu crkvu sv. Luke) za svoje potrebe, i nepaznjom Arnauta doslo je do pozara, u kome je ova dzamija stradala. Dj.Mazalic misljenja je da je i prije Hrvoja
ovdje postojao neki grad.

KOTOR I KLJUC

KOTOR
grad u zupi Vrbanji prvi put
se spominje oko 1382. Iznad lijeve obale Vrbanje kod Kotor-Varosi videse rusevine Kotora, koji je jedno vrijeme pripadao hercegu Hrvoju. Na 2 aprila 1412 g. dao je Hrvoje Kotor svojoj zeni Jeleni kao jamcevinu za uzajmljeni novac.
Sigurno po predaji navodi Jukic da je Hrvoje umro u Kotoru. Kotor je kasnije usao u sastav Jajacke banovine. Turci su ga zauzeli prije 1519 i smjestili u nj posadu.
Timari kotorskih mustahfiza nalazili su se u se­lima oko Visokog i visockog Dubrovnika. Bice da su u Kotor premjesteni mustahfizi iz nekog grada, koji je bio blizi Visokom. Do 1838 imao je Kotor posadu. Dok su Austrijanci drzali desnu obalu
Save (1718—1739), i kobaska je posada sjedila u Kotoru,koji je bio u sastavu kobaske kapetanije,dok je u sudbenom pogledu pripadao Jajcu.
Godi­ne 1833 bio je u ovom gradu samo jedan top. Po imenu pozna ti su dizdari: Huseinaga 1557, Salihaga do 1748, njegov nasljednik Avdaga od 1758 do iza 1793, Mehmedaga 1810 i njegov sin Abdurahmanaga 1816. Godine 1858 dobrovoljno je
ustupio Salihaga sluzbu dizdara svome bratu Avdagi. Dizdarev timar u Tacbilu iznosio je 3400 akci.
Anonimni opis kaze da je Kotor mala tvrdjavica, opasana bedemom, s malim topovima, a uz nju predgradje sa, po prilici, sedamdeset kuca.
Grad (tvrdjavu) Kotor zove Jukic Bobas, a u
narodu se i danas cuje Bobac.

KlJUC

na jednoj okomitoj stijeni uz li­jevu obalu Sane u Mrenskoj zupi ili Banici prvi
put se spominje 1325. Banica s Kljucem pripadase knezovima Stjepancicima (Hrvatinicima). Vukoslav, sin kneza Hrvatina, spominje se od 1315 do 1325
kao kljucki knez. Poznato je da je u Kljucu pro­veo posljednje dane svoga zivota zadnji bosanski kralj Stjepan Tomasevic. Turci su zauzeli Kljuc 1463.
Danas su ovdje rusevine dvaju gradova, srednjevjekovnog i turskog, ali se zasad ne zna kad je ovaj drugi sagradjen. Sve do 1838 drzali su Turci posadu u Kljucu, kojoj je na celu bio dizdar.
Krajem XVII stoljeca sjedio je u Kljucu i kape­tan. Sest suzanja Karlovcana (Grgo Matic, Ivica Capan, Mate Krivacic, Ivica Vukovic, Mate Pivelic
i Nikola Keser) tamnovalo je u Kljucu oko 1670
i odavde pisu hrvatskom vicebanu u Turopolje da
su zivi i zdravi i mole ga da im posalje sablju zagrepkinju za nekog Sabanagu, koji im je bio pri ruci u velikoj nevolji. Bosanski vezir Mustafa-pasa Daltaban nalozio
je 16 sevala 1109 (27 IV 1698) jajackom kadiji da posadu u Kljucu opskrbi s hiljadu oka dvopeka. Posljednju ulogu odigrao je ovaj grad 1878 na 8 septembra. Okupacione cete imale su 313 mrtvih i ranjenih, a medju njima 12 casnika. U otporu se
istakla junastvom i jedna Kljucanka.
Dzamiju u gradu sagradio je neki Hadzi Osman, u kojoj je 1775 bilo osam sluzbenika.
Godine 1833 bilo je u Kljucu samo 5 topova.