Bosna Hrvatska Srbija
od 1154 do 1163 Boric ban Arpadovici
od 1164 do 1179 Stjepan ban Arpadovici
od 1180 do 1204 Kulin ban 1172 - 1196 Bela III
1196 - 1204 Imre 1167 - 1196 Stefan Nemanja
1196 - 1227 Stefan Prvi - Krunisani (krunisani kralj u 1217 godini)
od 1204 do 1214 Ban Stjepan Kulinovic (Ban od Usore) 1235 - 1270 Bela IV
od 1214 do 1254 Ban Matej Ninoslav 1235 - 1270 Bela IV
1234 - 1243 Stefan Vladislav (kralj)
od 1254 do 1260 Ban Prijezda I. Kotroman 1235 - 1270 Bela IV
od 1260 do 1299 Dinastijske bitke izmedju Bosnjaka i Hrvata Vinodolski zakonik
od 1280 do 1287 Ban Prijezda II. Kotromanic Vinodolski zakonik
od 1287 do 1314 Stjepan I. Kotromanic Pavao Birbirski
od 1314 do 1354 Ban Stjepan II. Kotromanic 1301 - 1342 Charles
1342 - 1382 Ludovik I 1282 - 1321 Stefan Uros II Milutin (kralj)
1321 - 1331 Stefan Uros III Decanski (kralj)
1331 - 1355 Stefan Uros IV Dusan (kralj do 1346;car od 1346)
od 1354 do 1377 Ban Tvrtko I. Kotromanic 1342 - 1382 Ludovik I
1331 - 1355 Stefan Uros IV Dusan (kralj do 1346;car od 1346)
1355 - 1371 Stefan Uros V (car)
od 1377 do 1391 Kralj Tvrtko I. Kotromanic 1342 - 1382 Ludovik I
1331 - 1355 Stefan Uros IV Dusan (kralj do 1346;car od 1346)
1355 - 1371 Stefan Uros V (car)
od 1391 do 1399 Kraljica Jelena Gruba 1382. - 1385. Marija
1385. - 1386. Karlo II.
od 1398 do 1404 Kralj Stjepan Ostoja 1386. - 1409. Ladislav Napuljski (nuzkralj)
od 1404 do 1409 Tvrtko II 1386. - 1409. Ladislav Napuljski (nuzkralj)
od 1409 do 1418 Kralj Stjepan Ostoja 1387. - 1437. Zigmund Luksemburgovac
od 1418 do 1421 Kralj Stjepan Ostojic Razne dinastije
od 1421 do 1443 Kralj Tvrtko II Tvrtkovic Razne dinastije
od 1443 do 1461 Kralj Sjepan Tomasz 1444. - 1457. Ladislav IV. (V.) Habsburgovac
od 1461 do 1463 Kralj Stjepan Tomasevic 1458. - 1490. Matijas I. Korvin-Hunyadi
od 1463 do 1878 Otomanska I. 1527.-1740 Dinastija Habsburgovaca
od 1878 do 1918 Austro-Ugar. 1848. - 1916. Franjo Josip I.
od 01.12.1918 do 16.08.1921 Kraljevina SHS Isto -->
Petar I Karajordjevic (1844 - 1921)
od 16.08.1921 do 09.10.1934 Kraljevina Jugoslavija
Isto --> Alexandar I (1888 - 1934)
od 09.10.1934 do 29.11.1945 Kraljevina Jugoslavija
Isto --> Petar II (1923 - 1970)
od 10.10.1934 do 27.03.1941 Kraljevina Jugoslavija
Isto --> Pavle (1893 - 1976) (Regent)
od 1945 do 1980 SFRJ Josip Broz Tito Josip Broz Tito
Josip Broz Tito
od 1980 do 1990 Predsjednistvo SFRJ Predsjednistvo SFRJ
Predsjednistvo SFRJ
od 1990 do 1998 Izetbegovic A Tudjman F.
Milosevic S.
od 1995 traje Protektorat UN
==================================================================================
1154-1163: Prvi poznati Bosanski "Ban", je bio Ban Boric;
1180-1204: Ban Kulin,
1204-1214: Ban Stjepan Kulinovic, ciji je sin bio poznat kao Ban od Usore,
1214-1254: Ban Matej Ninoslav,
1254-1260: Ban Prijezda I. Kotroman,
1260-1299: Dinastijske bitke izmedju Bosnjaka i Hrvata,
1280-1287: Ban Prijezda II. Kotromanic,
1287-1314: Ban Stjepan I. Kotromanic,
1314-1354: Ban Stjepan II. Kotromanic,
1354-1377: Ban Tvrtko I. Kotromanic,
1377--------: Ban Tvrtko se proglasava kraljem od Bosne, Dalmacije, Srbije, itd.
1377-1391: Kralj Tvrtko I. Kotromanic,
1391-1399: Kraljica Jelena Gruba,
1397-1410: Kralj Stjepan Ostoja,
1410-1420: Kralj Stjepan Ostojic,
1420-1443: Kralj Tvrtko II Tvrtkovic,
1443-1461: Kralj Sjepan Tomasz,
1461-1463: Kralj Stjepan Tomasevic,
1463--------: Bosna pada pod Tursku vlast,
Kosace upravljaci u Hercegovini - Hum
Nepoznato - do 1392 Vlatko Vukovic
od 1392 do 1435 Sandalj Hranic
Kosace upravljaci u Hercegovini - Hum
od 1435 do 1466 Stjepan Vukcic Kosaca (Herceg Stjepan)
Kosace upravljaci u Hercegovini - Hum
od 1466 do 1481 Vlatko (Herceg)
od 1443 do 1461 Stjepan Tomas
od 1461 do 1463 Stjepan Tomasevic
(Nosio titulu ban do 1377, i poslije postao kralj).
Tuesday, August 23, 2011
Wednesday, August 17, 2011
DOBRI BOSNJANI I SANDJAKLIJE
O prvim stanovnicima Bosne iz paleolitskog doba (starije kameno doba) saznajemo preko crteza i pronadjenih orudja u pecini Badanj kraj Stoca koji se procjenjuju da su stari nekih 13000 godina,dok o stanovnicima Bosne iz neolitskog doba (mladje kameno doba) doznajemo preko arheoloskih iskopina na Butmiru,kraj Sarajeva,a,npr., iskopine u Glasincu daju nam uvid u period gvozdenog doba...itd...mada prvi pisani dokumenti o stanovnicima Bosne jesu oni koji se odnose na Ilire.
Ilirska plemena kao sto su Desidijati,Japodi,Scordisci itd., opisana su u tim izvorima.Brojne arheoloske iskopine sirom Bosne,govore nam da su se Ilirska plemena po Bosni bavila stocarstvom i to posebno uzgojem ovaca i koza,a Rimski pisani izvori govore nam da su ova Ilirska plemena bila veoma ratoborna...vec 171 godine p.n.e.,Japodi vode rat protiv Rima,a i sami naziv "Bosna" potice od Ilirske rijeci "Bosona".
Pored Ilira u Bosni u vrijeme najezde Rimljana,zive i Kelti,koji se vremenom potpuno mjesaju sa Ilirima.U drugom i prvom vijeku p.n.e. Rimljani prodiru duboko u Centralnu Bosnu,gdje konstantno ratuju protiv veoma ratobornih Ilira.Najveca pobuna Ilira protiv Rimljana se dogodila 6.godine p.n.e. i trajala je cetiri godine.Centar pobune je bio oko Varesa i Vranduka,a vodje ove pobune su se zvali Boton i Pinez.Ova pobuna je prerasla u sveopsti Ilirski bunt protiv Rimljana,te je zabiljezena uspanicena izjava,koju je Rimski Car Oktavijan izrekao u Rimskom Senatu,kada je rekao :"Pobunjenici krecu na Rim!".Da bi ugusili pobunu Rimljani su bili primorani angazovati cak 15 legija vojske,od ukupno 25 koliko su ih tada imali...Naposljetku i sam vodja pobune Boton biva zarobljen,te je zabiljezeno da je,kada je upitan zasto je podigao pobunu,odgovorio:"Vi ste nam umjesto pastira poslali vukove..."Zadivljen njegovom mudroscu i hrabroscu , Rimski Car ga nije dao pogubiti,kako je to bilo uobicajeno,nego ga je zadrzao u Rimu...jos jedan detalj iz ove pobune je vrijedno naznaciti...Naime,dio pobunjenika kraj Vranduka,svjestan da ce izgubiti bitku protiv Rimljana,odlucuje se da se ne preda,vec zene i djeca skacu u vatru zapaljena grada,a muskarci su se medjusobno izboli macevima,naocigled zapanjenih i zadivljenih Rimskih vojnika.Poslije ove pobune i dalje su postojali sukobi izmedju Ilira i Rimljana sirom Bosne,a zadnja je pobuna protiv Rimskih osvajaca bila skrsena 9.godine nove ere.Od tada cijelo podrucje Bosne biva cvrsto pod kontrolom Rimljana,koji potom uspostavljaju svoja naselja i mrezu puteva sirom Bosne.Ovi putevi su bili potrebni Rimljanima za njihovo daljnje vojno napredovanje,a i za prijevoz zlata,srebra i olova koji se eksploatisu iz rudnika koje Rimljani otvaraju po cijeloj Bosni.Tokom Rimske vlasti siri se upotreba latinskog jezika u Bosni,a u novosagradjena Rimska naselja doseljavaju se kolonisti iz svih krajeva Rimskog Carstva...najvise iz Itlije,Afrike,Spanije,Njemacke,Grcke,Sirije,Palestine,Egipta,itd..Od druge polovine II vijeka nove ere zabiljezeno je naseljavanje podrucja Bosne brojnim Rimskim vojnim veteranima,dok se ogroman broj samih Ilira regrutuje u Rimske legije,te od konca II vijeka nove ere Ilirska podrucja bjehu snazna vojna izvorista za brojne Rimske guvernere i generale,koji postaju Rimski Imperatori.Prvi od njih,Septimus Severus raspusta Pretorijsku gardu,kada on dolazi u Rim 193 godine,i zamjenjuje je Ilirskim trupama.
Jedan Rimski historicar iz toga doba opisuje ove Ilirske vojnike kao "rulju"...koja izgleda poput "divljaka" i koja ulijeva strah u kosti svojim izgledom,govorom i ponasanjem"...Mnogi drugi Rimski i Grcki izvori zauzimaju istovjetan "superioran" stav prema njima.Zanimljiv je jedan komentar,koji je sacuvan,od Grckog geografa po imenu Strabo (63 p.n.e. - 25 n.e.),gdje on biljezi da je tetoviranje bilo veoma prosireno medju Ilirima.Njegovo svjedocenje o tome je potvrdjeno mnogo,mnogo kasnije,kada arheolozi u Ilirskim grobnicama sirom Bosne,nalaze i igle za tetoviranje.
Mnoga druga arheoloska nalazista ukazuju i na duhovni zivot Ilira,koji je prije svega bio zasnovan na njihovoj sprezi sa prirodom.Vrhovno bozanstvo Ilira je bilo zamisljano kao dlakavo musko stvorenje,sa kozjim nogama i rogovima,a nazivano je Silvan.Silvanova pratilja je bila Dijana (Tihana),boginja lova , divljaci i prirode.Ona je na pronadjenim figurama predstavljena kao lovac sa strijelom u ruci i tulcem za strijele.Preko 300 spomenika Silvanu i Dijani je pronadjeno sirom Bosne,a narocito na prostorima Glamockog,Livanjskog,Duvanjskog polja,te u Srednjoj Bosni...Iliri su takodjer vjerovali i u gorske vile,nimfe,koje su im stitile izvore,potoke,planinske proplanke i pecine.Na spomenicima su predstavljene kao mlade razigrane i obnazene djevojke,i nerijetko u kolu u kojem svira Silvan.Tada,u anticko doba u Bosni postoji cak 40 razlicitih vjerovanja u 52 razlicita bozanstva.
Do 3.stoljeca podrucje Bosne pripada Zapadnom Rimskom Carstvu i nalazi se na samoj granici sa Istocnim dijelom.U 3. vijeku na podrucje Bosne upadaju Goti i nanose teske poraze Rimskoj vojsci,ostajuci prisutni na podrucju Bosne sljedecih 300 godina,a takodjer se dogadjaju invazije Huna (u 4. vijeku) i Alana (u 5. vijeku).Pocetkom 6. vijeka Goti bivaju porazeni od Bizantijskog Cara Justinijana,te se podrucje Bosne,od tada,barem nominalno,nalazi pod kontrolom Bizantije.
Krajem 6.stoljeca na teritoriju Bosne stupaju dvije nove skupine,a to su Avari i Stari Slaveni.Historija Avara i Starih Slavena do toga trenutka je bila vrlo isprepletena...bivajuci cesto saveznicima,ali i protivnicima,mada je dokazano da su Avari uvijek bili nadmocniji,iako manje brojniji od Starih Slavena,prvenstveno zahvaljujuci njihovom superiornijem vojnickom umijecu.Avari i Stari Slaveni se naseljuju u nizinskim dijelovima Bosne,a domicilno stanovnistvo Iliri,koji su se vec ranije krvno izmijesali sa Gotima i Keltima,povlaci se u planine.
Tek kasnije,u dodiru ovih grupa,Slaveni i Avari upoznavaju tekovine staroevropske kulture,a zatim dolazi i do krvnog i etnickog mjesanja stanovnistva i formiranja potpuno zasebnoga antropoloskog tipa stanovnika Bosne,kog karakterisu naglasena korpulentnost i snazni misici.Ono sto karakterise duhovnu stranu Bosnjana toga doba,jeste drugaciji mentalitet u odnosu na svoje susjede,drugaciji odnos prema vjeri,odbojnost prema svakoj vrsti podredjenosti i nasilja,upadljiva srcanost i hrabrost,naglaseno postenje i dobrota,kojim su ih u okruzenju cak i imenovali,te su poznati kao "Dobri Bosnjani"
Bosnjani kao narod dobili su svoje ime po prostoru na kojem zive,tj. po nazivu za zemlju "Bosna",a sama rijec "Bosna" potice jos iz antickog doba (Basana ili Basina - Bosna) i Ilirskog je porijekla.
To nam vrlo jasno govori da su se novoprispjeli Slaveni i Avari jednostavno uklopili u autohtonu masu stanovnistva u Bosni,poprimajuci domicilna(Bosanska)kulturna i duhovna svojstva.
Takodjer,veoma je bitno uociti da bosanski starosjedioci jos iz kasne antike posjeduju vrlo konkretne forme narodnog organizovanja,cime se jedino moze objasniti cinjenica da bosanski starosjedioci po smirivanju situacije sa doseljenicima konsoliduju svoju vlast u Bosni,uz neke izmjene,npr. anticke dekucije postaju zupe,princepsi postaju zupani ili knezovi,a arhizupan postaje ban (rijec "ban" je avarskog porijekla).
Sve ovo ubrzo rezultira i formiranjem prve Bosnjacke Drzave,o kojoj se prvi pisani tragovi pojavljuju vec 958 godine,kada Bizantijski Car Konstantin Porfirogenet u svome djelu "De administrando imperio",opisujuci zemlje nad kojima ima vlast,po prvi put spominje "Horion Bosona",sto u prijevodu znaci "Zemlja Bosna"
=========================================================================
Autohtoni i autenticni Etnicki Narod u BiH je Bosanskohercegovacki Narod (skraceno BOSANCI a ne Bosnjaci)
Taj stari autohtoni BH Narod sastavljen je od mnogih drugih etnickih Naroda koji vode svoje porijeklo od: Ilira, Germana, Slavena i drugih. Ti razliciti etnicki Narodi su konstituisali danasnju BH drzavu.
Nesmije se mjesati etnicke i drzavne Narode.
Primjer1 Srbija: Drzavni Narod Srbi a etnicki Slaveni, znaci Srbi koji vode porijeklo od etnickih Slavena.
Primjer2 Hrvatska: Drzavni Narod Hrvati a etnicki vecina Slaveni i izmjesani sa drugim etnickim grupama.
itd...itd...
E sada ko su Bosnjaci? termin Bosnjaci najbolje odgovara Srbima i Hrvatima zbog podijele teritorije BiH na tri (3) dijela. Tada oni kazu: vidite u BiH su Srbi, Hrvati i Bosnjaci autohtoni Narodi i takva tempirana terminologija je dala logicno zeleno svjetlo za podjelu BiH. Termin Bosanci ili BH Narod im ne odgovara jer onda ne mogu teritorijalno podijeliti BiH. Zato termin Bosanci ili BH Narod i nije upisan u BH Ustav
E sada ko su Sandzaklije? pa isto kao i Bosanci. Sandzaklije posto nemaju svoje drzave oni su minoritetni drzavni Narod Srbije. Sandzaklije ime nose po teritoriji koja se zove Sandzak. Sandzaklije su sastavljene isto kao i Bosanci od mjesavine Etnickih Naroda: Iliri, Germani, Slaveni itd. pa zapravo razmislja prilicno ok. ako izuzmemo poimanje "autohtonog" i inace nomenklaturu, njegovo razmisljanje da je ideja poslijeratnog pojma "bosnjak" zapravo stvar koja ce pripomoci (na zalost) u daljoj podjeli nam drzave, sasvim stoji. Naime, ako pogledamo samo nakratko historijat nastanka svih ovih drzava na balkanu, uvidjet cemo da su danasnji bosanski Bosnjaci, Srbi i Hrvati ista etnicka skupina (mijesani, naravno, sa svim mogucim skupinama)
dokaz tome je to da nema nikakvog nacina da se fizicki razlikuju jedan od drugog, da govore jezikom koji je gotovo istovjetan, i da imaju jako slicnu kulturu i tradiciju. da su godinama zivjeli u miru (govorim za bosanske "Hrvate", "Bosnjake" i "Srbe") i da su dijelili i dobro i zlo, i gajili svojevrsni patriotizam, dozivljavajuci BiH kao svoju domovinu. Zasto? pa iz jednostavnog razloga- sve do okoncanja Prvog svjestkog rata, u Bosni a ni Hercegovini nije bilo "Hrvata", "Bosnjaka", "Srba" vec su bili Bosanci. razlicitih vjerskih usmjerenja, ali ipak Bosanci.
U Hrvatskoj se pod austrougarskom vlascu javlja ideja narodnog preporoda, gdje se pocinje sve vise uticati na "ilirstvo" u zemljama juznoslavenskih naroda. iako je pretpostavka da su ovi narodi ilirski pogresna, dovodi do toga da Austrougarske valsti pocinju strahovati od ustanka. S druge strane, Srbija koja jos od Ilije Garasanina gaji velikosrpske ideje, vidi u takvim tendencijama mogucnost teritorijalnog prosirenja.
Nakon rata, udruzuju se pokreti Hrvata i Srba i nastaje prva Jugoslavija, u kojoj BiH ne dobija punopravan polozaj uglavnom zbog toga sto se ideja o "hrvatstvu" i "srpstvu" u BIH prosirila pod uticajem crkve, pri cemu su muslimani, kao crkveno neindoktrinirana skupina ostali po strani. Naravno, takvo dijeljenje stanovnistva u BIH imalo je za konacnicu pogresno nacionalno identificiranje dojucerasnjih Bosanaca-Hercegovaca. Sada oni nastupaju po okriljem svojih "pradomovina" - surogata.
I tako, kroz godine, ideja da je BIH sastavljena od triju razlicitih nacionalnih skupina samo raste potpomagana velikosrpskim i velikohrvatskim idejama.
Drugi svjetski rat dovodi Hrvatsku u povlasten polozaj, pa hrvatski radikali jasno salju poruku ostaku svijeta- ovo je NDH. Velikosrpske ideje pocinju da kulminiraju sa pocetkom devedesetih, i tako se vrtimo u krug. Sto je najzalosnije, danas sve manje ima mladih ljudi koji zele znati kako je sve krenulo, i ko su zapravo BOSANCI...i koga zanima svijest i saznanja mu se formiraju na izfabrikovanoj,krivotvorenoj,manipulatorskoj "Historiji".
A to je tuzno i ruzno jer vise Bosanaca vani, nego u drzavi.
Uvjerenja sam da je gotovo pa nemoguce decidno utvrditi etnicko porijeklo stananovnika Bosne i Hercegovine, mozda jedino genetetickim istrazivanjima.
Medjutim ono sto je fakat jeste da se od prvog spominjanaja (949.) Bosne kao drzave pa do sredine 19. stoljeca stanovnistvo Bosne indentifikovalo i bilo identifikovano od strane drugih kao Bosnjani(vrijeme srednjevjekovne drzave), kao Bosnjaci(period osmanske vladavine) i u novije vrijeme kao Bosanci.Bitan elemenat identiteta je i bosanski jezik nad kojim se temeljito i krvolocno vrsi zlocin UNISTENJA,,,,!?!?!?!?!
Sta se desavalo u 19.stoljecu opste je poznato, u citavoj zapadnoj Evropi doslo je do formiranja nacija i nacionalnih drzava. I u nama susjednim zemljama doslo je do jacanja procesa zasnovanih na nacionalnim idejama: jedna drzava-jedna nacija. Pored uspostave nacionalnih drzava zagovaraci velikosrpske(spomenute Nacertanije I.Garasanina) i velikohrvatske ideje, imali su naravno i pretenzionisticke namjere za bosanskim teritorijem. Tako da je ubrzo doslo do provodjenja srbizacije i kroatizacije kriscanskog stanovnista u BIH, navela bih dva imena veoma bitna za te dogadjaje: Josip Stadler i Teofil Petranovic.Religijska pripadnost je bila jedini koherentni supstrakt tokom ovih procesa, sto je imalo za rezultat da su cak neki Cesi, Slovaci, Nijemci naseljeni na prostoru Bosne bili ubrzo ukljuceni u hrvatski nacionalni korpus, a s druge strane isto se dogodilo sa Vlasima(kao neslavenskom elementu ovdasnjeg stanovnistva) koji su postali nacionalno Srbi.
Ono sto je bitno i to bi trebali svi dobronamerni gradjani ove zemlje uzeti za konacno a to je da se tocak historije ne moze vratiti iako su neke odnosno vecina stvari postavljena na krivi nacin i uzela svoj krvav danak. Zato treba jacati ideju politickog bosniciteta kao izraza pripadnosti i lojalnosti svojoj drzavi a ne nekoj tudjinskoj tkz."maticnoj" jer nema valjanog,utemeljenog razloga za postojanje nekakvog substitut-surogat drzave,osim ognjista iz kojih su iznikli Bosnjaci-Bosanci i Hercegovici,niti postoje uporista ni zncajke niti jedan trag o "histroiji" srpskog-hrvatskog na prostoru Zemlje Bosne i Hercegovine osim onog sto je izfabrikovano i uvezeno iz surogat drzava- srpske i hrvatske!
Ilirska plemena kao sto su Desidijati,Japodi,Scordisci itd., opisana su u tim izvorima.Brojne arheoloske iskopine sirom Bosne,govore nam da su se Ilirska plemena po Bosni bavila stocarstvom i to posebno uzgojem ovaca i koza,a Rimski pisani izvori govore nam da su ova Ilirska plemena bila veoma ratoborna...vec 171 godine p.n.e.,Japodi vode rat protiv Rima,a i sami naziv "Bosna" potice od Ilirske rijeci "Bosona".
Pored Ilira u Bosni u vrijeme najezde Rimljana,zive i Kelti,koji se vremenom potpuno mjesaju sa Ilirima.U drugom i prvom vijeku p.n.e. Rimljani prodiru duboko u Centralnu Bosnu,gdje konstantno ratuju protiv veoma ratobornih Ilira.Najveca pobuna Ilira protiv Rimljana se dogodila 6.godine p.n.e. i trajala je cetiri godine.Centar pobune je bio oko Varesa i Vranduka,a vodje ove pobune su se zvali Boton i Pinez.Ova pobuna je prerasla u sveopsti Ilirski bunt protiv Rimljana,te je zabiljezena uspanicena izjava,koju je Rimski Car Oktavijan izrekao u Rimskom Senatu,kada je rekao :"Pobunjenici krecu na Rim!".Da bi ugusili pobunu Rimljani su bili primorani angazovati cak 15 legija vojske,od ukupno 25 koliko su ih tada imali...Naposljetku i sam vodja pobune Boton biva zarobljen,te je zabiljezeno da je,kada je upitan zasto je podigao pobunu,odgovorio:"Vi ste nam umjesto pastira poslali vukove..."Zadivljen njegovom mudroscu i hrabroscu , Rimski Car ga nije dao pogubiti,kako je to bilo uobicajeno,nego ga je zadrzao u Rimu...jos jedan detalj iz ove pobune je vrijedno naznaciti...Naime,dio pobunjenika kraj Vranduka,svjestan da ce izgubiti bitku protiv Rimljana,odlucuje se da se ne preda,vec zene i djeca skacu u vatru zapaljena grada,a muskarci su se medjusobno izboli macevima,naocigled zapanjenih i zadivljenih Rimskih vojnika.Poslije ove pobune i dalje su postojali sukobi izmedju Ilira i Rimljana sirom Bosne,a zadnja je pobuna protiv Rimskih osvajaca bila skrsena 9.godine nove ere.Od tada cijelo podrucje Bosne biva cvrsto pod kontrolom Rimljana,koji potom uspostavljaju svoja naselja i mrezu puteva sirom Bosne.Ovi putevi su bili potrebni Rimljanima za njihovo daljnje vojno napredovanje,a i za prijevoz zlata,srebra i olova koji se eksploatisu iz rudnika koje Rimljani otvaraju po cijeloj Bosni.Tokom Rimske vlasti siri se upotreba latinskog jezika u Bosni,a u novosagradjena Rimska naselja doseljavaju se kolonisti iz svih krajeva Rimskog Carstva...najvise iz Itlije,Afrike,Spanije,Njemacke,Grcke,Sirije,Palestine,Egipta,itd..Od druge polovine II vijeka nove ere zabiljezeno je naseljavanje podrucja Bosne brojnim Rimskim vojnim veteranima,dok se ogroman broj samih Ilira regrutuje u Rimske legije,te od konca II vijeka nove ere Ilirska podrucja bjehu snazna vojna izvorista za brojne Rimske guvernere i generale,koji postaju Rimski Imperatori.Prvi od njih,Septimus Severus raspusta Pretorijsku gardu,kada on dolazi u Rim 193 godine,i zamjenjuje je Ilirskim trupama.
Jedan Rimski historicar iz toga doba opisuje ove Ilirske vojnike kao "rulju"...koja izgleda poput "divljaka" i koja ulijeva strah u kosti svojim izgledom,govorom i ponasanjem"...Mnogi drugi Rimski i Grcki izvori zauzimaju istovjetan "superioran" stav prema njima.Zanimljiv je jedan komentar,koji je sacuvan,od Grckog geografa po imenu Strabo (63 p.n.e. - 25 n.e.),gdje on biljezi da je tetoviranje bilo veoma prosireno medju Ilirima.Njegovo svjedocenje o tome je potvrdjeno mnogo,mnogo kasnije,kada arheolozi u Ilirskim grobnicama sirom Bosne,nalaze i igle za tetoviranje.
Mnoga druga arheoloska nalazista ukazuju i na duhovni zivot Ilira,koji je prije svega bio zasnovan na njihovoj sprezi sa prirodom.Vrhovno bozanstvo Ilira je bilo zamisljano kao dlakavo musko stvorenje,sa kozjim nogama i rogovima,a nazivano je Silvan.Silvanova pratilja je bila Dijana (Tihana),boginja lova , divljaci i prirode.Ona je na pronadjenim figurama predstavljena kao lovac sa strijelom u ruci i tulcem za strijele.Preko 300 spomenika Silvanu i Dijani je pronadjeno sirom Bosne,a narocito na prostorima Glamockog,Livanjskog,Duvanjskog polja,te u Srednjoj Bosni...Iliri su takodjer vjerovali i u gorske vile,nimfe,koje su im stitile izvore,potoke,planinske proplanke i pecine.Na spomenicima su predstavljene kao mlade razigrane i obnazene djevojke,i nerijetko u kolu u kojem svira Silvan.Tada,u anticko doba u Bosni postoji cak 40 razlicitih vjerovanja u 52 razlicita bozanstva.
Do 3.stoljeca podrucje Bosne pripada Zapadnom Rimskom Carstvu i nalazi se na samoj granici sa Istocnim dijelom.U 3. vijeku na podrucje Bosne upadaju Goti i nanose teske poraze Rimskoj vojsci,ostajuci prisutni na podrucju Bosne sljedecih 300 godina,a takodjer se dogadjaju invazije Huna (u 4. vijeku) i Alana (u 5. vijeku).Pocetkom 6. vijeka Goti bivaju porazeni od Bizantijskog Cara Justinijana,te se podrucje Bosne,od tada,barem nominalno,nalazi pod kontrolom Bizantije.
Krajem 6.stoljeca na teritoriju Bosne stupaju dvije nove skupine,a to su Avari i Stari Slaveni.Historija Avara i Starih Slavena do toga trenutka je bila vrlo isprepletena...bivajuci cesto saveznicima,ali i protivnicima,mada je dokazano da su Avari uvijek bili nadmocniji,iako manje brojniji od Starih Slavena,prvenstveno zahvaljujuci njihovom superiornijem vojnickom umijecu.Avari i Stari Slaveni se naseljuju u nizinskim dijelovima Bosne,a domicilno stanovnistvo Iliri,koji su se vec ranije krvno izmijesali sa Gotima i Keltima,povlaci se u planine.
Tek kasnije,u dodiru ovih grupa,Slaveni i Avari upoznavaju tekovine staroevropske kulture,a zatim dolazi i do krvnog i etnickog mjesanja stanovnistva i formiranja potpuno zasebnoga antropoloskog tipa stanovnika Bosne,kog karakterisu naglasena korpulentnost i snazni misici.Ono sto karakterise duhovnu stranu Bosnjana toga doba,jeste drugaciji mentalitet u odnosu na svoje susjede,drugaciji odnos prema vjeri,odbojnost prema svakoj vrsti podredjenosti i nasilja,upadljiva srcanost i hrabrost,naglaseno postenje i dobrota,kojim su ih u okruzenju cak i imenovali,te su poznati kao "Dobri Bosnjani"
Bosnjani kao narod dobili su svoje ime po prostoru na kojem zive,tj. po nazivu za zemlju "Bosna",a sama rijec "Bosna" potice jos iz antickog doba (Basana ili Basina - Bosna) i Ilirskog je porijekla.
To nam vrlo jasno govori da su se novoprispjeli Slaveni i Avari jednostavno uklopili u autohtonu masu stanovnistva u Bosni,poprimajuci domicilna(Bosanska)kulturna i duhovna svojstva.
Takodjer,veoma je bitno uociti da bosanski starosjedioci jos iz kasne antike posjeduju vrlo konkretne forme narodnog organizovanja,cime se jedino moze objasniti cinjenica da bosanski starosjedioci po smirivanju situacije sa doseljenicima konsoliduju svoju vlast u Bosni,uz neke izmjene,npr. anticke dekucije postaju zupe,princepsi postaju zupani ili knezovi,a arhizupan postaje ban (rijec "ban" je avarskog porijekla).
Sve ovo ubrzo rezultira i formiranjem prve Bosnjacke Drzave,o kojoj se prvi pisani tragovi pojavljuju vec 958 godine,kada Bizantijski Car Konstantin Porfirogenet u svome djelu "De administrando imperio",opisujuci zemlje nad kojima ima vlast,po prvi put spominje "Horion Bosona",sto u prijevodu znaci "Zemlja Bosna"
=========================================================================
Autohtoni i autenticni Etnicki Narod u BiH je Bosanskohercegovacki Narod (skraceno BOSANCI a ne Bosnjaci)
Taj stari autohtoni BH Narod sastavljen je od mnogih drugih etnickih Naroda koji vode svoje porijeklo od: Ilira, Germana, Slavena i drugih. Ti razliciti etnicki Narodi su konstituisali danasnju BH drzavu.
Nesmije se mjesati etnicke i drzavne Narode.
Primjer1 Srbija: Drzavni Narod Srbi a etnicki Slaveni, znaci Srbi koji vode porijeklo od etnickih Slavena.
Primjer2 Hrvatska: Drzavni Narod Hrvati a etnicki vecina Slaveni i izmjesani sa drugim etnickim grupama.
itd...itd...
E sada ko su Bosnjaci? termin Bosnjaci najbolje odgovara Srbima i Hrvatima zbog podijele teritorije BiH na tri (3) dijela. Tada oni kazu: vidite u BiH su Srbi, Hrvati i Bosnjaci autohtoni Narodi i takva tempirana terminologija je dala logicno zeleno svjetlo za podjelu BiH. Termin Bosanci ili BH Narod im ne odgovara jer onda ne mogu teritorijalno podijeliti BiH. Zato termin Bosanci ili BH Narod i nije upisan u BH Ustav
E sada ko su Sandzaklije? pa isto kao i Bosanci. Sandzaklije posto nemaju svoje drzave oni su minoritetni drzavni Narod Srbije. Sandzaklije ime nose po teritoriji koja se zove Sandzak. Sandzaklije su sastavljene isto kao i Bosanci od mjesavine Etnickih Naroda: Iliri, Germani, Slaveni itd. pa zapravo razmislja prilicno ok. ako izuzmemo poimanje "autohtonog" i inace nomenklaturu, njegovo razmisljanje da je ideja poslijeratnog pojma "bosnjak" zapravo stvar koja ce pripomoci (na zalost) u daljoj podjeli nam drzave, sasvim stoji. Naime, ako pogledamo samo nakratko historijat nastanka svih ovih drzava na balkanu, uvidjet cemo da su danasnji bosanski Bosnjaci, Srbi i Hrvati ista etnicka skupina (mijesani, naravno, sa svim mogucim skupinama)
dokaz tome je to da nema nikakvog nacina da se fizicki razlikuju jedan od drugog, da govore jezikom koji je gotovo istovjetan, i da imaju jako slicnu kulturu i tradiciju. da su godinama zivjeli u miru (govorim za bosanske "Hrvate", "Bosnjake" i "Srbe") i da su dijelili i dobro i zlo, i gajili svojevrsni patriotizam, dozivljavajuci BiH kao svoju domovinu. Zasto? pa iz jednostavnog razloga- sve do okoncanja Prvog svjestkog rata, u Bosni a ni Hercegovini nije bilo "Hrvata", "Bosnjaka", "Srba" vec su bili Bosanci. razlicitih vjerskih usmjerenja, ali ipak Bosanci.
U Hrvatskoj se pod austrougarskom vlascu javlja ideja narodnog preporoda, gdje se pocinje sve vise uticati na "ilirstvo" u zemljama juznoslavenskih naroda. iako je pretpostavka da su ovi narodi ilirski pogresna, dovodi do toga da Austrougarske valsti pocinju strahovati od ustanka. S druge strane, Srbija koja jos od Ilije Garasanina gaji velikosrpske ideje, vidi u takvim tendencijama mogucnost teritorijalnog prosirenja.
Nakon rata, udruzuju se pokreti Hrvata i Srba i nastaje prva Jugoslavija, u kojoj BiH ne dobija punopravan polozaj uglavnom zbog toga sto se ideja o "hrvatstvu" i "srpstvu" u BIH prosirila pod uticajem crkve, pri cemu su muslimani, kao crkveno neindoktrinirana skupina ostali po strani. Naravno, takvo dijeljenje stanovnistva u BIH imalo je za konacnicu pogresno nacionalno identificiranje dojucerasnjih Bosanaca-Hercegovaca. Sada oni nastupaju po okriljem svojih "pradomovina" - surogata.
I tako, kroz godine, ideja da je BIH sastavljena od triju razlicitih nacionalnih skupina samo raste potpomagana velikosrpskim i velikohrvatskim idejama.
Drugi svjetski rat dovodi Hrvatsku u povlasten polozaj, pa hrvatski radikali jasno salju poruku ostaku svijeta- ovo je NDH. Velikosrpske ideje pocinju da kulminiraju sa pocetkom devedesetih, i tako se vrtimo u krug. Sto je najzalosnije, danas sve manje ima mladih ljudi koji zele znati kako je sve krenulo, i ko su zapravo BOSANCI...i koga zanima svijest i saznanja mu se formiraju na izfabrikovanoj,krivotvorenoj,manipulatorskoj "Historiji".
A to je tuzno i ruzno jer vise Bosanaca vani, nego u drzavi.
Uvjerenja sam da je gotovo pa nemoguce decidno utvrditi etnicko porijeklo stananovnika Bosne i Hercegovine, mozda jedino genetetickim istrazivanjima.
Medjutim ono sto je fakat jeste da se od prvog spominjanaja (949.) Bosne kao drzave pa do sredine 19. stoljeca stanovnistvo Bosne indentifikovalo i bilo identifikovano od strane drugih kao Bosnjani(vrijeme srednjevjekovne drzave), kao Bosnjaci(period osmanske vladavine) i u novije vrijeme kao Bosanci.Bitan elemenat identiteta je i bosanski jezik nad kojim se temeljito i krvolocno vrsi zlocin UNISTENJA,,,,!?!?!?!?!
Sta se desavalo u 19.stoljecu opste je poznato, u citavoj zapadnoj Evropi doslo je do formiranja nacija i nacionalnih drzava. I u nama susjednim zemljama doslo je do jacanja procesa zasnovanih na nacionalnim idejama: jedna drzava-jedna nacija. Pored uspostave nacionalnih drzava zagovaraci velikosrpske(spomenute Nacertanije I.Garasanina) i velikohrvatske ideje, imali su naravno i pretenzionisticke namjere za bosanskim teritorijem. Tako da je ubrzo doslo do provodjenja srbizacije i kroatizacije kriscanskog stanovnista u BIH, navela bih dva imena veoma bitna za te dogadjaje: Josip Stadler i Teofil Petranovic.Religijska pripadnost je bila jedini koherentni supstrakt tokom ovih procesa, sto je imalo za rezultat da su cak neki Cesi, Slovaci, Nijemci naseljeni na prostoru Bosne bili ubrzo ukljuceni u hrvatski nacionalni korpus, a s druge strane isto se dogodilo sa Vlasima(kao neslavenskom elementu ovdasnjeg stanovnistva) koji su postali nacionalno Srbi.
Ono sto je bitno i to bi trebali svi dobronamerni gradjani ove zemlje uzeti za konacno a to je da se tocak historije ne moze vratiti iako su neke odnosno vecina stvari postavljena na krivi nacin i uzela svoj krvav danak. Zato treba jacati ideju politickog bosniciteta kao izraza pripadnosti i lojalnosti svojoj drzavi a ne nekoj tudjinskoj tkz."maticnoj" jer nema valjanog,utemeljenog razloga za postojanje nekakvog substitut-surogat drzave,osim ognjista iz kojih su iznikli Bosnjaci-Bosanci i Hercegovici,niti postoje uporista ni zncajke niti jedan trag o "histroiji" srpskog-hrvatskog na prostoru Zemlje Bosne i Hercegovine osim onog sto je izfabrikovano i uvezeno iz surogat drzava- srpske i hrvatske!
Thursday, June 16, 2011
BANJVIR,,Trebinje
Oko 1705.g. Osman aga Resulbegovic je u Dubrovnik uputio prijepis careva fermana, kojim je naredjeno zidanje grada. Dr. Safet.beg Basagic kaze da je tvrdjava u Trebinju sagradjena u proljece 1706 godine i sluzbeno se zvala Banjvir.
Zidovi koji i danas stoje bili su gotovi prije crnogorskih napada 1711.g. a odoljeli su i kasnije pred navalama mletacke i hajducke vojske 1714 -1718 godine. Odmah iza rata. 1719. g. oko grada je iskopan HENDEK u koji je dovedena voda iz Trebisnjice, a sa zapadne strane podignut je pokretni most (na cekme cuprija). Takodjer je u okolini grada vec bio izgradjen citav sistem malih utvrdjenja mjesta ciji su se branitelji, u slucaju potrebe, u njih uvlacili.
Trebinje je , dakle, izgradjeno i utvrdjeno u vrijeme kapetanovanja Osman –pase Resulbegovica, vrsnog i velikog vakifa, a tu fizionomiju, sa manjim pregradjivanjima i dogradjivanjima, zadrzalo je sve do posljednjeg rata. ON je u gradu podigao dvije dzamije (jednu na ime Sultana Ahmeda III, pa se zove Careva ili Stara (Atik) dzamija 1719, a druga je nosila njegovo ime Osman pase Resulbegovica. Dalje je izgradio tabiju, divanhanu i hendesku kulu, svoju rezidenciju (konak), vise ducana i stambenih zgrada, mekteb, medresu, musafirhanu i sahat kulu.
Povlacenjem muslimana iz primorskih krajeva svi objekti islamskih obiljezja koje su, za oko 200 godina svog gospodstva, izgradili u Novom i Risnu, Persatu itd. bili su unisteni mletackom rukom. Svojim povlacenjem 1687 godine u Trebinje, oni su poceli graditi, za svoje potrebe, kako sakralne tako i profane objekte. Neke od mahala koje su podigli nosile su nazive po njihovim zavicajima kao Risan mahala ili porodicama Osmanovica mahala, ili po necemu drugom, Careva, Pasina mahala i sl. Neke su se porodice naselile u Policama, neke na Gradini, druge u Hrupeljima i Gorici, i selima oko Trebinja. Kad su Mlecani 1717 g. zauzeli Imotski, nekoliko porodica izbjeglo je u Trebinje i nastanilo se u Krsu.
Treba reci da je prva dzamija u Trebinju sagradjena u Policama, vjerovatno u drugoj polovini 17 stoljeca i bila je kratkog vijeka, jer su je zapalili uskoci Stojana Jankovica i Ilije Smiljanica koncem tok vijeka. Oni su cesto napadali Trebinje i okolinu, pljackali. Jedne su godine upali na Bajram i pobili sve muslimane koji su u njoj klanjali. Mjesta gdje je njihove leseve izbacila Trebisnjica nazivaju se Sehiti i Oglavci.
Sve do austoro-ugarske okupacije 1878 godine muslimanska groblja su se nalazila van gradskih bedema i zauzimala su znatan dio novog dijela Trebinja. General Babic, austrijski komandant, naredio je da se uklone groblja, a na njihovim mjestima da se podignu parkovi: Kalajev park gdje su vakufski ducani i glavni park koji i danas postoji i koji je nekad citav bio groblje, koje je prije 1930 godine netragom nestalo. Mezari su bili i pored dzamije u Policama.
Interesantno je da dio grada koji se zove Bregovi, iako je teren potpuno ravan, i u kojem je Osman pasa Resulbegovic podigao rezidenciju, a kasnije ljetnikovac (londzu), tako da se citav kompleks zove Begova kuca, pa se posve logicnim cini da je naziv Begovina (Begovi) evoluirao u Bregovi.
Na tromedji BiH, Hrvatske i Crne Gore, na krajnjem jugoistoku BiH nalazi se Trebinje.
Granici sa Dubrovnikom , Herceg Novim i Niksic , Bileca, Ljubinje i Neum i sve do 1945.g. izlazi na more u dolini rjecice Sutorine , u zalivu Topla kod Herceg Novog, kada se ovaj drugi bosanskohercegovacki izlaz na more "ukida" pod nerazjasnjenim okolnostima .
Zidovi koji i danas stoje bili su gotovi prije crnogorskih napada 1711.g. a odoljeli su i kasnije pred navalama mletacke i hajducke vojske 1714 -1718 godine. Odmah iza rata. 1719. g. oko grada je iskopan HENDEK u koji je dovedena voda iz Trebisnjice, a sa zapadne strane podignut je pokretni most (na cekme cuprija). Takodjer je u okolini grada vec bio izgradjen citav sistem malih utvrdjenja mjesta ciji su se branitelji, u slucaju potrebe, u njih uvlacili.
Trebinje je , dakle, izgradjeno i utvrdjeno u vrijeme kapetanovanja Osman –pase Resulbegovica, vrsnog i velikog vakifa, a tu fizionomiju, sa manjim pregradjivanjima i dogradjivanjima, zadrzalo je sve do posljednjeg rata. ON je u gradu podigao dvije dzamije (jednu na ime Sultana Ahmeda III, pa se zove Careva ili Stara (Atik) dzamija 1719, a druga je nosila njegovo ime Osman pase Resulbegovica. Dalje je izgradio tabiju, divanhanu i hendesku kulu, svoju rezidenciju (konak), vise ducana i stambenih zgrada, mekteb, medresu, musafirhanu i sahat kulu.
Povlacenjem muslimana iz primorskih krajeva svi objekti islamskih obiljezja koje su, za oko 200 godina svog gospodstva, izgradili u Novom i Risnu, Persatu itd. bili su unisteni mletackom rukom. Svojim povlacenjem 1687 godine u Trebinje, oni su poceli graditi, za svoje potrebe, kako sakralne tako i profane objekte. Neke od mahala koje su podigli nosile su nazive po njihovim zavicajima kao Risan mahala ili porodicama Osmanovica mahala, ili po necemu drugom, Careva, Pasina mahala i sl. Neke su se porodice naselile u Policama, neke na Gradini, druge u Hrupeljima i Gorici, i selima oko Trebinja. Kad su Mlecani 1717 g. zauzeli Imotski, nekoliko porodica izbjeglo je u Trebinje i nastanilo se u Krsu.
Treba reci da je prva dzamija u Trebinju sagradjena u Policama, vjerovatno u drugoj polovini 17 stoljeca i bila je kratkog vijeka, jer su je zapalili uskoci Stojana Jankovica i Ilije Smiljanica koncem tok vijeka. Oni su cesto napadali Trebinje i okolinu, pljackali. Jedne su godine upali na Bajram i pobili sve muslimane koji su u njoj klanjali. Mjesta gdje je njihove leseve izbacila Trebisnjica nazivaju se Sehiti i Oglavci.
Sve do austoro-ugarske okupacije 1878 godine muslimanska groblja su se nalazila van gradskih bedema i zauzimala su znatan dio novog dijela Trebinja. General Babic, austrijski komandant, naredio je da se uklone groblja, a na njihovim mjestima da se podignu parkovi: Kalajev park gdje su vakufski ducani i glavni park koji i danas postoji i koji je nekad citav bio groblje, koje je prije 1930 godine netragom nestalo. Mezari su bili i pored dzamije u Policama.
Interesantno je da dio grada koji se zove Bregovi, iako je teren potpuno ravan, i u kojem je Osman pasa Resulbegovic podigao rezidenciju, a kasnije ljetnikovac (londzu), tako da se citav kompleks zove Begova kuca, pa se posve logicnim cini da je naziv Begovina (Begovi) evoluirao u Bregovi.
Na tromedji BiH, Hrvatske i Crne Gore, na krajnjem jugoistoku BiH nalazi se Trebinje.
Granici sa Dubrovnikom , Herceg Novim i Niksic , Bileca, Ljubinje i Neum i sve do 1945.g. izlazi na more u dolini rjecice Sutorine , u zalivu Topla kod Herceg Novog, kada se ovaj drugi bosanskohercegovacki izlaz na more "ukida" pod nerazjasnjenim okolnostima .
Tuesday, June 14, 2011
KULA NORINSKA I BRSTANIK-Opuzen
Kula Norinska je monumentalna utvrda iz 16. stoljeca, uz rijeku Neretvu, nasuprot usca pritoke Norin po kojoj kula nosi ime, a tik uz magistralnu cestu na ulazu u grad Metkovic.
Povijest Kule Norinske predstavlja i povijest cijele doline Neretve. Radi svoje znamenitosti i povijesne uspomene, naselje koje je nastalo s druge strane Neretve prozvalo se upravo po njoj — Kula Norinska, a danas je sjediste i istoimene opstine. O vaznosti Kule svjedoci i podatak da je ona bila na starom grbu nekadasnje opstine Opuzen, pod koju je administrativno pripadala, a i danas se nalazi u grbu grada Opuzena. Kula je podignuta kao branic Turskog carstva od upada venecijanskih brodova u Neretvu. U vojne svrhe koristena je do 19. stoljeca kad je pretvorena u vjetrenjacu, a danas je vrijedni spomenik kulture, nazalost dosta zapustena i obrasla brsljanom.
Ne zna se precizno godina kada je Kula sagradjena, ali se zna da je gradjena oko 1500. godine, odmah po dolasku Turaka u dolinu Neretve.
Kraj cetrnaestog i pocetak petnaestog stoljeca predstavlja kraj slobodnih drzava jugoistoka Evrope. Godine 1453. Osmanlije osvajaju slavni Carigrad i od tada se jos slobodnije krecu ka balkanskom poluotoku. Sultan Mehmed I., koji je oborio Carigrad i hvalio se da je "dva carstva i dvanaest kraljevina srusio, a dvije hiljade gradova osvojio", 1463. godine zauzima i Bosnu. Devetnaest godina kasnije, 1482. godine pod njegovu vlast pada i Hercegovina. Potom su Turci 1483., godinu dana iza pada Hercegovine, preoteli i porusili:
BRSTANIK
tvrdjavu kraj danasnjeg Opuzena, danas zvanu Gradina. Tu je tvrdjavu sagradio bosanski kralj Tvrtko i prodao je kasnije Dubrovcanima.
Ubrzo potom pala je i cijela danasnja neretvanska dolina i pridruzena Hercegovackom sandzaku, a 1499. godine i cijelu tadasnja neretvanska krajinu s Makarskom. Tada se neretvanskom krajinom nije zvala samo dolina Neretve, nego citav predio od Neretve do Cetine, po nekadasnjoj samostalnoj srednjovjekovnoj Neretvanskoj knezevini.
NERETVANSKA KRAJINA je bila u rukama hrvatsko-ugarskih kraljeva do 1440. godine, kada je Stjepan Vukcic Kosaca, gospodar Hercegovine, oduzima hrvatskom kralju i drzi je samo dvanaest godina. 1452. godine krajinu osvajaju Mlecani i drze je u posjedu sve do osvajanja od Turaka.
Znajuci da je Neretva prirodni ulaz u Hercegovinu i Bosnu, Turci su se upravo izgradnjom Norinske kule pobrinuli da ovaj prolaz utvrde i tako neprijatelju zatvore ulaz s mora. Ova jaka utvrda izgradjena je usred Neretvanske Doline,gdje Norin utjece u Neretvu.
VIDOSKI-Stolac utvrda
Tvrdjava u Stocu locirana je na jednom obronku brda Stolacki grad, nedaleko od lijeve obale rijeke Bregave, gdje joj se rusevine i danas vide. U izvorima od pocetka proslog stoljeca spominje se pod imenom Vidoski, a ovo ime dobila je po rijeci Videstici ili Vidovoj rijeci koja se danas zova Bregava. Sjevernji manji dio Stolackog polja, kojim tece rijeka Radimlja, zove se opet Vidovo polje.
Vidoski se prvi put u izvorima spominje 18. februara 1444. godine kao grad u zemlji Hercega Stjepana. Turci su ga zauzeli ubrzo poslije 1465. godine i u njihovoj vlasti je ostao sve do austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine. Iz jedne bibliografske biljeske saznajemo da je tvrdjava Vidoski u vilajetu Hercegovini bila 1593. godine rusevna (harab). U Memibegovica opisu Bosanskog pasaluka i Putopisu Evlije
Celebije nema spomena gradu u Stocu, sto znaci da je on polovinom 17. stoljeca bio zapusten i nenaseljen. Turci su ga obnovili nakon mira u Karlovcima 1699. godine zbog cestih napada uskoka iz Dalmacije koji su, narocito za vrijeme kandijskog rata 1645. do 1699. godine, u manjim cetama dolazili do Stoca, pljackali sve do cega bi dosli i u zarobljenistvo odvodili sve muslimane koje bi zive uhvatili. Prilikom obnove grada pocetkom 18. stoljeca Turci su ovdje sagradili sedam cetvrtastih kula spojenih do dva metra debelim zidovima, zatim kulu za municiju (barutanu, dzebhanu), dzamiju, deset catrnja (cisterni) za vodu i niz stambenih zgrada. Ovdje su stanovali: dizdari, kapetani, posadnici tvrdjave i njihove porodice. U grad se moze uci samo s istocne strane do koga iz centra mjesta vodi usku serpentinasti put. Ovo je sve do pocetka proslog stoljeca bio najprostraniji grad u Herecegovini. Naselje Stolac je suburbium grada Vidoski.
Monday, June 13, 2011
POCITELJ
Pocitelj predstavlja tvrdjavu koja potjece iz srednjega vijeka. Nalazi se uz lijevu obalu rijeke Neretve kod Capljine. Utvrda je stitila ulaz u dolinu donje Neretve na putu iz Drijeva prema Biscu. Prvi put se Pocitelj navodi u povelji za vojvodu Stjepana Vukcica 1444. (Posichell, Vdobranah castello con lo contato). Kasnije je pomenut 1448 (castrum Beczitel) i 1454. (civitate Pozitell cum pertinentiis suis).
Dugo vremena pogresno se smatralo da je u Pocitelju bilo bosansko kraljevsko brodogradiliste u 14. vijeku. Cuveni drugi novi grad kojeg je Tvrtko I. Kotromanic gradio 1483. u primorju zvao se Brstanik. On je pogresno smjestan da se nalazi kod Pocitelja pa je i odredjena aktivnost oko Tvrtkovog brodogradilista, a i prodaje soli, dovodjena u vezu sa Pociteljem. Kasnije su historicari dokazali da je Brstanik bio dalje od Pocitelja, pa je sve ostalo sto se povezivalo za Pocitelj ostalo bez ikakvoga osnova. Uprkos tome i danas se moze procitati u literaturi da je Pocitelj zidao Tvrtko 1483., i da je tu bilo brodogradiliste. Pocitelj je imao znacajnu ulogu u sukobima sa Osmanlijama.
BLAGAJ-Grad Herceg Stjepan
U antickom dobu na podrucju Blagaja je postojalo ilirska utvrda i rimski castrum. U vrijeme bizantskog cara Justinijana izgradjeno je nekoliko utvrdjenih gradova na tom porucju. Blagaj se spominje u Konstantin Porfirogenetovom djelu De administrando imperio (O upravljanju imperijom) kao "Bona", dio Zahumlja. Za vrijeme Stefana Nemanje Zahumlje je bilo pod dominacijom Raske drzave, i krajem 12. stoljeca zupan Jurko je podigao crkvu svetog Kuzme i Damjana. Zahumlje postaje dio bosanske drzave u 14. stoljecu u vrijeme bosanskog bana Stjepana II Kotromanica. Tokom 15. stoljeca Sandalj Hranic Kosaca i njegov sinovac Stjepan Vukcic Kosaca vladaju podrucjem Huma i Blagaja sve do dolaska Osmanlija 1466. Inace, Blagaj je pripadao podrucju Bisca, a podrucje je poznato kao rezidencijalno mjesto bosanskih vladara i roda Hranica, Kosaca. U historijskim izvorima Blagaj je prvi put pomenut 1423. Za vrijeme Osmanlija Blagaj je bio sjediste Blagajskog vilajeta, potom kadiluka i podijeljen je na nekoliko mahala, medju kojih su Carska, Hasanagina, Bunska i Galicici. Grad je imao sedam dzamija, dva hana, cetiri musafirhane, medresu, dva mekteba, tekiju, cetiri kamena mosta na rijeci Buni, jedan na Bunici i dva na ponornici Posrt, kiraethanu i sedam mlinica s dvadeset osam mlinova. Do 1835. godine Bosnjaci muslimani cine vecinu stanovnistva, no za vrijeme austrougarskog razdoblja Bosnjaka krscana (katolika i pravoslavaca) je dvostruko vise. U to doba izgradjena je katolicka crkva 1908. god. i pravoslavna crkva 1893. godine. Poslije su dogradjeni zvonici 1933. do katolicke i 1934. do pravoslavne crkve.
Subscribe to:
Posts (Atom)